Upravo se zagledala u jedan spomenik..nastojeći proniknuti slova na njemu..kad vrata groblja zaškripaše,i žena pogleda prema ulazu.

Prema njoj je dolazio starac..mršav..visok..obučen u istu crvenu  kabanicu....i približavao joj se žurnim koracima.

Znala je odmah,da je to on,ta tko bi osim njih ,obukao crvenu kabanicu..i došao takav na groblje...bio je to njihov način raspoznavanja..

Kad joj je pružio svoju koščatu,mršavu ruku,žena se osmjehnula..

Ipak smo se našli, reče..a ja sam već pomišljala..da nećete uspjeti stići na vrijeme...

Čovjek se osmjehne.Kad sam primio poruku,bilo mi je pomalo čudno...naprosto nisam mogao povjerovati..reče joj starac,dok je skidao svoju kabanicu,znajući da se previše ističu oboje,na tom pustom mjestu.I žena učini isto,važno da im je poslužila..a i kiša je u međuvremenu prestala..

A baš smo se morali ovdje naći,nadoveze starac..znate crvena boja i nije baš prikladna za ovakva mjesta

Žena ga sa nerazumijevanjem pogleda.Kako to mislite..upita,u svijetu iz kojeg dolazim crvena je boja dominantna..i ne samo ona ..već sve žarke boje..ah..kad biste samo mogli vidjeti taj moj svijet..no znam da je to nemoguće za vas....možda jednom..kad dostignete taj stupanj..ako ne bude prekasno....

No ,ostavimo sad to,imamo mi važnija posla..jeste li donijeli sa sobom to što sam tražila?Jesam ,reče suhonjavi starac,gladeći rukom svoju sijedu,promočenu kosu..ali ima jedan problem..

(nastavit će se)