Kakav problem,upita ga tajanstvena žena.Znate..nismo daleko stigli sa pokusem..tako da sumnjam da će nam poći za rukom..reče starac izvukavši iz svog džepa mapu.

Dajte da vidim,žena je uzme ,čučne i raširi papir na nadgrobnoj ploči..Zatim izvadi iz džepa neki čudni predmet..koji je pomalo ličio na povećalo,ali titrao je u mnoštvu boja,i treperio u njezinoj ruci...dok ga je primicala toj mapi.

Vidim,vidim..niste daleko stigli..ali uz moju pomoć,i uz neke preinake...mislim da ćete u skoroj budućnosti uspjeti..reče žena,dok je i dalje držala svoj tajanstven predmet nad mapom i pomicala ga gore, dolje...Sa njim je neke crte izmijenila i kad je poslije nekog vremena sklopila svoj instrument,mapa je pomalo drukčije izgledala..

Eto,nije baš bilo lako,ali hvala Bogu,da sam ga ponijela  sa sobom,reče ,vraćajući mu mapu..

Starac je samo u čudu gledao u nju,pa u mapu ,pa ponovno u nju...A da mi sad otkrijete otkud vam takvo znanje..da niste možda neki špijun..sumnjičavo je upita starac.

Žena se zvonko nasmije ,na te njegove riječi.Dolazim iz daleke prošlosti..tako daleke..da možda niste ni čuli za tu zemlju..vi je u mitovima zovete Atlantidom...mi malo drukčije..no nije važno..važno je da sam pomogla cijelom čovječanstvu..

Znate i mi smo se igrali Boga..željeli smo saznati kako je nastao svemir..i mi smo pokušavali napraviti tu minijaturnu crnu rupu..umjetni prasak..ali pogriješili smo i to nas je zamalo uništilo..Nismo željeli da se to i vama dogodi..zato smo vam poslali tu poruku..mi preostali iz prošlosti..

Poslali su mene,veliku svećenicu..da vam ukažem na grešku..dok ne bude kasno..Sad slobodno otiđite i recite svojim kolegama da mogu nastaviti sa procesom..

Starac je dugo gledao u nju otvorenih usta od čuđenja..ali joj naposljetku pruži ruku.Hvala vam,reče, kad im budem pričao neće mi vjerovati...

Nije to ni važno,odgovori mu žena,smješeći se pomalo zagonetno,smislite već nešto,ne morate me spominjati..recite radije da ste se sami sjetili..ta vi ste genij..i dozvoljeno vam je da budete pomalo ludi...

Već pada noć,i ja... moram se vratiti,hoćete li me otpratiti do obale jezera?

Starac pristane,jer i njega ,uglednog fizičara..jako  zanimalo kuda i kako to ona misli.. nestati..

Kad su stigli do jezera,ugledao je ogromni krug titrajućeg svjetla ,koji se primicao i širio,nad površinom vode..

Tajanstvena žena mu mahne rukom..nasmiješi se još jednom i zakorači u vodu..i čim je ušla u tu svjetlost,,krug se stane sažimati i smanjivati..da bi poslije nekog vremena promjenio boju, u posve žutu i nestao zajedno sa svojom tajanstvenom putnicom....

Uh,uzdahne starac,mogla me je pozvati sa sobom,..zatim se nasmiješi i reče naglas..,onda bi propala tvoja slava ovdje, definitivno..a svijet čeka....možda neki drugi put........