30.06.1908. u 7 sati nebom je preletio veliki objekt, koji je bio tako sjajan da je Sunce bio tamno u usporedbi sa njim. Eksplodirao je jačinom 1000 bombi sa Hirošime. Udarni val potpuno je uništio šumu i kolibe na udaljenosti 5-7 km. Srušena su stabla udaljena 25-30 km od eksplozije. Kontrolor je zaustavio vlak na udaljenosti od 800 km, misleći da je eksplodirao vagon. Vatrena lopta mogla se čak vidjeti i u zapadnoj Europi. Udarni valovi primijećeni su na skoro svakom opservatoriju.

Nekoliko minuta nakon eksplozije, započela je magnetna oluja koja je registrovana u Irkutsk-u. Trajala je više od četiri sata i bila je slična geomagnetnim poremećajima uzrokovanim nuklearnom eksplozijom. Događaj je zabilježen u povijesti kao "Bijele noći ljeta 1908." U vrijeme erupcije vulkana Mount Krakatoa 1883. godine zabilježene su promjene polarizacije sumračnog neba. Ovaj fenomen je primijećen 2-3 dana prije eksplozije u Tunguskoj. Promjene su zabilježene na deset različitih mjesta u noći sa 29. na 30.lipanj. Najveće anomalije su se desile prvu noć nakon eksplozije i registrirane na 150 mjesta Europe i Azije. Intenzitet eksplozije u tim regijama ubrzo se smanjio i u mnogim dijelovima nestao do 4.srpnja. Međutim, u nekim dijelovima Europe odjek se mogao čuti do 20 lipnja!

U narednih 19 godina ljudi su zaboravili ovaj incident iz nekih nepoznatih razloga. Kada su naučnici došli istražiti teren, sve što su našli bilo je 2500 kvadratnih metara uništene šume. Pronađeni su svjedoci iz susjednih sela, koji se sjećaju vatrene lopte i užasne buke. Istraživači su tragali za dokazima o meteoru ili asteroidu, ali nisu čak našli ni krater gdje se objekt mogao srušiti.

Leonid Kulik bio je prvi naučnik koji je posjetio Tungusku. Kada je vidio izrazito veliki broj srušenih stabala, mislio je da je tamo bio požar. Kulik i njegov tim pregledali su okolinu i napravili mnogo fotografija, ali nisu ništa pronašli. Sljedećih 14 godina napravio  je još četiri ekspedicije, ali svaki put se vratio bez dokaza. Kulik je umro u zarobljeništvu 1942. godine. Nakon toga, ruski naučnici su svakog ljeta posjećivali mjesto događaja. Jedno od njihovih najvećih dostignuća je fotografiranje 850 kvadratnih metara mjesta srušenih stabala. Mapiranje je omogućilo ljudima da zaključe kako se eksplozija desila 7 km iznad Zemljine površine sa snagom od 20 megatona TNT-a! Nepoznato je zašto bi meteor eksplodirao na toj visini. Prema dokazima iz okoline incidenta, može se reći da je putanja objekta bila od istoka prema zapadu. Svjedoci govore da se meteor kretao od juga prema sjeveru. Istrage su pokazale da je objekt pao pod kutem od 40-45 stupnjeva, što je opet u suprotnosti sa izjavama očevidaca. Ovo ukazuje na mogućnost da je objekt mijenjao putanju.

Meteor je bio težak 100 000 tona prije nego što je eksplodirao i veliki njegov dio je morao pasti u područje istrage.

Na mjestu središta eksplozije, stabla su izrasla do velike visine, što upućuje na oslobađanje radijacije. Mlada borova stabla mutirala su do 11 puta normalne veličine. Ovo je glavna teorija o NLO: pretpostavlja se da je objekt preletio iznad Zemlje i kao posljedica kvara na brodu odlučio pasti na slabo naseljeno područje, eksplodiravši prije sudara sa tlom.

To je bila najsnažnija eksplozija na Zemlji u 20.-om stoljeću, ali i dalje ostaje velika enigma.