PROIZVESTI DUŠEVNU BOL SEBI, TO JE MAZOHIZAM. PROIZVODITI DUŠEVNE BOLI DRUGIMA MOŽEMO HOTIMICE I NEHOTICE. I SVAKAKO... NA MNOGO RAZNORAZNIH NAČINA, NAMJERNO I NENAMJERNO. MISAONO, SADO I SADOMISAONO. UPAKIRANO I NEUPAKIRANO. S VODOM I BEZ VODE, NAVOĐENO A I MELJAVOM... ONOM MLINSKOM. REZULTAT JE ISTI. KAD BOLI, BOLI DO BOLI.

NEKOG NEŠTO BOLI, DRUGOG TO ISTO NE BOLI, TREĆEG NIŠTA NE BOLI A ČETVRTOG SVAŠTA BOLI. I SVE JE U REDU ŠTO SE BOLI TIČE JER STUPANJ BOLI NIJE ZA SVAKOG ISTI PA NEKOG BOLI STUPANJ NOGOM O NOGU A NEKOG ČAK NI TAJ STUPANJ NE BOLI...

DAKLE, PROIZVODITI NEKOM BOL, ONU DUŠEVNU, AKO ZNAŠ DA BOLI PA RANU DOSOLJAVAŠ, TO JE STRAŠNO...

PROIZVODITI NEKOM BOL, KADA NEZNAŠ DA BOLI PA DOSOLJAVAŠ, TO JE ISTO STRAŠNO...

A STRAŠNO JE STRAŠNO... DA NIJE NE BI NI REKLI DA JE STRAŠNO... REKLI BI DA JE NESTAŠNO...

STRAŠNO A I NESTAŠNO, TO NIJE BOŽANSKI... JER DA JE, REKLI BI DA JE.. 

A NIJE...