Prvi dio sna s bivšim mužem kupujem vjenčanicu, znam točno kakvu želim, ali takve nema nigdje. Hodamo od dućana do dućana, pronalazim slične, ali ne i tu. On samo hoda uz mene, prodavačice nam čestitaju i on me nerviraju, mislim u sebi „šta nam čestitate pa mi ćemo se ionako ponovno razvesti, ovo je samo predstava“... Drugi dio sna je kraj neke široke mutne rijeke, uz rijeku nigdje ničeg samo suha ilovača i nešto ogromno od betona (kao neka tvornica ili elektrana). Na toj ilovači su ogromni kipovi raznih velikana i kartonski Franjo Tuđman obučen kao Sherlock Holmes. Mnoštvo ljudi se skuplja oko Tuđmana, on se smije i pleše sa svakim. Bivši muž i ja stojimo u redu da bi ja plesala s Tuđmanom. Nikako da dođem na red, čujem sat da zvoni, polusvjesna sam da se moram dignuti, ali ne mogu sad moram čekati da dođem na red. Uglavnom ta borba oko čekanja i buđenja nikako da završi, na jedvite jade sam se prizvala u stvarnost... Najčudnije je to što s bivšim mužem nisam skoro u nikakvom kontaktu u stvarnosti ga se gotovo nikad ni ne sjetim..

 Ja: žena 34. godine, vezu smo „sporazumno prekinuli prije tjedan dana, sad je status quo...