Sanjam da sam u Zagrebu,dolazim na trg,koji jr prazan,vrijeme je tnmurno.Odjednom kraj mene prolazi ogromni dinosaur i ostavlja u betonu jedan veliki otisak svog stopala.Mene je to malo uplašilo i začudilo,ali ja idem dalje.Penjem nekom ulicom uzbrdo,tek sad vidim ljude,vidim da su u panici i bježe pred nečim.Čujem kao neku grmljavinu,mislila sam da opet dinosaur dolazi,ali vidim da navire voda,bujica ogromna.U nekim zgradama su ljudi zarobljeni,vidim jednog starog čovjeka sijede,bijele kose kako je zapeo na nekom prozoru i gleda me.Zastanem,izvučem iz okviram prozora sitni komadić razbijenog oštrog stakla,zbog kojeg starac nije mogao izaći,uzmem ga za ruku i povedem sa sobom.Vidim da bujice sve više navire i da će potopiti cijeli grad.Dolazim opet na trg i vidim na smeđem konju muškarca,zgodonog,stasitog,sa smeđom kapom,šubarom na glavi;kako jaše u susret bujici i da spasi druge ljude,a onon što mi je zapelo za oko je da je imao prekrasan,samouvjeren,spasonosan osmijeh na licu;jahao je s takvom lakoćom.Stojim kraj rupe koju je dinosaur ostavio i pitam se je li upravo on uzrokovao bujicu.Nakon toga sam u obiteljskoj kući i svojoj sestri,koja je u snu dijete,govorim kako ću otići kod frizerke i opet si napraviti svijetle pramenove,ali ovaj put na površini kose,ne u kosi.Gledam se u ogledalo i shvatim da ja već imam pramenove,i u kosi na i na tjemenu,skoro zlatne boje.Skupljam sve pramenove i sve ih je više,na kraju ih skupim u jedan rep i zavežem točno na vrhu tjemena i shvatim da mi je skoro više od pola kose u pramenovima,ono ispod je još moje prirodne kestenjaste boje.

Draga Irida,

Napokon sam na godišnjem,već 5 dana se nalazim u alkarskom gradu,kod prijateljice,aktivno odmaram.Ono što bi možda bilo bitno za san je da u ovom gradu živi moja bivša stara velika ljubav,i djevojka mu živi ovdje.Vidjela sam se s njim,pričala,bilo mi je drago.On će meni uvijek biti drag i naravno voljet ću ga na određeni način,s našim razgovorom su se probudile neke stare vatre,i to puno više s njegove strane nego s moje.On kao da ima neke dvojbe,ali to je definitivno njegova stvar,dala sam mu do znanja da je to za mene završilo prije 4 godine i da možemo i dalje biti prijatelji koji se vide možda par puta godišnje.Njegova djevojka mi je jako slična,karakterno,odlično smo se složile,dosta smo se otvorile jedna drugoj;o nekim stvarima iz njihove veze sam neplanirano čula obje strane priče,ali zaista sam se uspjela maknuti iz toga,ne želim se ni na koji način miješati u to,uopće me ne muči to niti razmišljam o tome kao što bi ja inače znala.Očito me to sve vratilo na neki moj početak:izvor-nalazim se kod trga,točnije kod Manduševca,nailazi dinosaur i ostavlja trag.To je prastara životinja,sa samih početaka svijeta,divlja i opasna;vjer predstavlja moje stare nagone koji su ostavili traga na meni i znali su me dovesti u nepriliku.Penjem se uzbrdo,vjer moj tren životni put,iscjeljenje,koji me opet vraća na početak bujicom-emocije.Starac bijele kose kojeg spašavam asocira me više na neko duhovno vodtsvo,prosvijetljenje,koje odabirem,kojem se utječem najprije od sviju i svega usred bujice.Opet se vraćam na izvor,kraj otiska od dinosaura,i tamo prolazi muškarac na konju,izgledom podsjeća na alkara;daje mi nadu svojim osmijehom.Moguće da je to moj bivši dečko,ali opet ja od njega i s snjim zaista ne želim ništa,sve sam ja to davno posložila u svojoj glavi i srcu i krenula dalje,niti su me zadnji susreti na bilo koji način uznemirili,samo su me podsjetili na stare dane;i mislim da je to bila jedina finkcija tih susreta,da me sjete,vrate nadu;s obzirom što mi se dogodilo sa zadnjim muškarcem,koji je bio oženjen.Pramenovi u mojoj kosi,zlatnožute boje,koje na kraju skupljam u jedan rep na vrh tjemena;asocira me jedino na prosvijetljenje,7 čakra na vrhu tjemena.I to otkrivam svojoj maloj sestri,djetetu u sebi.Da mi je prije netko rekao da ću ovo doživjeti sa svojim bivšim i njegovom djevojkom,vjer bi me potreslo i izbjegavala bih to;ali zaista je potaknulo nešto u meni,od tih susreta cijelo vrijeme mi je u glavi rečenica "Krug je zatvoren."

Doista: čini se da je krug zatvoren...

Pođimo od istine da su dinosauri izumrli...tim tragom, njeg ov otisak u betuno iz tvog sna je otisak nečeg čega više nema. Da li je to prisjećanje na nešto što je odavno iza tebe, čega zapravo više nema izazvalo bujicu, ili te povrijedio netko tko gazi i ponaša se k'o "slon u staklarni" , ti svakako u snu nalaziš spas u viteškom, prinčevskom liku konjanika u tvom snu.

I starac i princ su arhetipovi važni za sazrijevanje i stjecanje cjelovitosti. 

Tako i ti na kraju sna ideš frizeru po nešto što već imaš. San, iako dramatičan ukazuje na optimistično razrješenje tvoje unutrašnje drame.

"Za zensku individuaciju napr. bitni su arhetip Kralja, Mudrog starca i Maga, oni pokazuju trojstvo akcije, iskustva i umijeca.

Načelo spoznaje je inherentno arhetipu Mudraca (čarobnjaka, mudrog starca). Sa Aristotelom kao njegovim oličenjem, razboritost, duševna spokojnost i saglasje sa sobom i svime. Prorok, filozof, sveštenik, guru, beli čarobnjak…u bilo kojem od ovih obličja, “nadmašuje znanje običnih ljudi i predstavlja neosporni autoriter” (Trebješanin, “Rečnik Jungovih pojmova i simbola”). U snovima i mitskim predstavama u predanjima i bajkama, neretko slovi za uzvišeni ideal ka kojem postoji očevidno strahopoštovanje. Služi kao mentor arhetipu heroja bez čijeg razuma bi doživeo potpuni krah u trenucima beznađa. Jungovska analitička psihologija mudrog starca postavlja za nosioca Sopstva kao orijentira ka duhu koji postojanju daje smisao, jer njegova je mudrost mudrost zapletena u kolektivnom nesvesnom i znanju prohujalih eona. Kao simbol koji svoje otelovljenje nalazi u duhu starog doba, Mudrac je konačna faza uobličavanja celovite ličnosti. Opasnost vreba u olakoj identifikaciji sa omnipotentnošću Sveznanja i verovanjem da se ono uistinu poseduje. Tada Mudrac postaje samozvani Spasitelj, megaloman opsednut iluzijom veličine, nanoseći rđav uticaj bliskima ali i samome sebi."