Draga Irido, kad stigneš i nađeš vremena, možeš li mi, molim te, protumačiti ovaj san?

Sanjala sam sebe, da hodam bosa pješčanom plažom kraj mora.

U snu sam bila mlada žena, imala sam na sebi gornji dio kupaćeg kostima, a dolje sam bila omotana šarenom maramom (pretežno pastelnih boja: lila, ružičasta, plava), tako da se otvarala pri hodanju (samo sam je zamotala oko kukova, dužina marame je bila negdje do gležnja).

Hodala sam sama, zamišljenog izraza lica, bio je lijep zalaz Sunca, nije bilo nikog na toj plaži, more je bilo mirno, tek su valovi lagano zapljuskivali i dolazili do mojih bosih nogu.

I onda, u drugoj sceni sna, vidjela sam se, kako lakiram nokte na rukama i to zelenim lakom, nokti su bili lijepo manikirani, ne dugi, ne kratki, a boja  tog laka je bila boje svježe zelene trave.

Hvala ti puno na tumačenju (želim da što prije pronađeš izgubljene naočale) i želim ti ugodan vikend,

Nema očalica...sutra idem okulisti...što se tvoga sna tiče...sanjati sebe, tj. gledati sebe u snu je uvijek sugestija za preispitavnje i samoanalizu...more i pastelne boje bi bile preispitivanje vlastitih emocionalnih reakcija...e sad, nokti mogu služiti i za obranu, a zeleni lak na njima je vjerojatno boja dobrih namjera...ali sjeti se: Put u pakao je popločan dobrim namjerama...