U sobi smo ja i 2 zene a znamo se iz skole... sa jednom sam nekada imao neki konflikt ili neku svadju zbog ove druge, ali sad sve to je zamrznuto, ova prva je kraj mene na kaucu a ona druga u sobi ispred mene. Ova prva hoce nesto da mi kaze ali da ne govorimo sto je bilo prije, ja njoj kazem, prvo zelim da mi se izvinis zbog uvrede pa cemo razgovarati, ali ona se okrece od mene i ne govori. Ova druga dodje mi u krilu i kaze mi kako je sve u redu, dodiruje me i miluje, na glavu je imala kao neku kapu ili neki pokrivac, i ja nju pitam sto si pokrila kosu, zasto, ali njoj nije nista smetalo. Kasnije se nalazim na zeljeznicku stanicu, kao da cekam tu kao i svi ostali, desno je saat, a sa lijeve strane iznenada dolazi ta prva zena, ali ja se okrenem od nje jer nisam spreman da je prihvatim za razgovor, ona prodje i stane kod saat, gleda ga tako, a ja joj kazem sta radis ovdje, moze li sad da pricamo, ali ona nista nije ni cula ni slusala samo je gledala u saat.

zapravo nisi spreman pokazivati osjećaje...i kad ih pokažeš (druga žena) sakrivaš to, kamufliraš (pokrivena glava)...kad muškarac ignorira svoju "žensku stranu" (osjećaji) onda zaglavi u čeakonici života (željeznička stanica), a vrijeme neumoljivo prolazi (sat)...muško kočoperenje: "muškarci ne plaču, zar ne"?...to je to nepokazivanje osjećaja...zato muškarci češće obolijevaju od  srca, nego žene...