( na kauču, ona u indijanskoj pozi sjedi, lijevo od nje prema kuda pred kraj dijaloga počne gledati je veliki prozor, ja uz nju dodirivajući se kukovima i nadkoljenicom sjedimo jedna do druge, imam otprilike 8 godina)

ja:Idem tražiti.

Mama -Koga?

Ja Ljubav.

Mama - Neku staru ljubav ili novu ?

Ja ( iako mi je malo čudan bio njezin odgovor, ja ju pitam kakvu ljubav ide tražiti samo kako ne bi otišla i da ju zadržim, jako sam osjećala kako je na odlasku i da me ostavlja) Prljavu ljubav.

Mama -Prljavu?

Ja Da.

Mama ( do ovdje me gledala u oči i ruku imala do mene, okrenula je glavu i odmakla se psihički također jer je naslučivala kako ću početi plakati) - Ali vrati se ponekad samo da te vidim, da mi barem karte kažu da ćeš mi doći, da imam razloga za živjeti! Barem me nazovi ponekad!!

Ja ( ne obairajući se i ne doživljavajući čudan odgovor vikala sam to grohotnim plačem grleći joj koljeno i brisajuć suze jer znam da me ne želi zbog suza pogledati)

Ali kako da se vratim Dea. Mama ( izgovorila je to kao da nema mogućnost vratiti se)