Sinoć sam sanjala jedan kratak san,za razliku od mojih snova inače.Ili se bar toliko sjećam.

Najprije sam bila u svojoj obiteljskoj kući,držala sam svoju malu nećakinju u krilu i sjedile smo ispred kuće.N alijevoj ruci sam imala metalni sat,malo više kao muški.U jednom trenu mi je zasmetao i htjela sam ga skinuti,ali nisam mogla jer sam držala nećakinju.Onda je došao očuh i skinuo mi sat,a ja sam mu iskreno zahvalila i on je bio sretan radi toga.Nakon toga sam u kući,usisavam tepih ispod stola.Vidim da usisivač baš ne vuče dobro,ali svejedno i dalje usisavam jer želim izvući prašine koliko mogu jer volim čisto i uredno,a tepih ionako već dovoljno izgleda staro i pohabano.Odjednom se nalazim s kolegicama i šeficom s posla u nekom supermarketu,jer idemo svi nešto kupiti i trebamo to uzeti na Diners karticu,na 12 rata,ali meni će na karticu stvari kupiti prijateljica i kolegica (elena26) jer ja na svoju ne mogu.S nama je i moja prijateljica Iris koja kaže da mi je i ona to mogla uzeti na American,a meni je tako svejedno.Odabrali smo robu i trebamo čekati da nam ju donesu iz skladišta.Svi skupa sjedamo kao u nekoj čekaonici za veliki stol,veselo pričamo,smijemo se i odjednom netko počinje bacati kockicu s brojevima,ona koja se koristi u društvenim igrama,bijela je s crnim točkicama.Baci ju dosta jako,ona se brzo kotrlja i svi smo mislili da će ostati ispod nekog ormarića,ali ona se odbija,vraća se nazad nama,prolazi nas i ispod nekog staklenog zida i stane i to na broj 5.Pri tome dolazi još jedna kolegica s posla,Tatijana,uzima kockicu,daje ju meni,jer je navodno moja;a ta kolegica na poslu inače zna čitati iz Tarota,govori mi da ima sličnu kockicu,ali da bar moja nema mrtvačku glavu.Nakon toga vidim našu šeficu kako uzima velika kolica i sama odlazi po sve naše stvari,a ja mislim kako je to lijepo od nje.