Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
609
OD 14.01.2018.PUTA
San
Sanjam da sam u svom stanu u Zg,a sa mnom je moja necakinja.Vani pada kisa i ja otvorim prozor i vidim da moj stan se nalazi usred nekw bujice,rijeke;koja je mutna,ali plitka o dosta brzo ide.Ja se bojim da ce nas poplaviti ili cak odnijeti,iako je plitka.Govorim svojoj necakinji "Saro moja,u kakvoj kuci mi zivimo pa odnijet ce nas."Odjednom javi mi se luda i odvratna ideja da nju bacim kroz prozor.I u isti tren osjecam bol i zgrazanje i odusevljenje time;povrjedjivanje meni najdraze osobe,tako nevine i nemocne.Uzimam ju i drzim kroz prozor,ali ona me moli da ju ne bacim,imponira mi sto me moli,al na kraju ju nisam bacila,nisam mogla.Zagrlila sam ju,al sam se svejedno grozno osjecala jer sam uopce to osjecala i cak pomislila,osjecala sam se kao neki monstrum.Nakon toga sanjam da je moja mama rodila.Idem u bolnicu,al nemam pojma koja je soba i.znam da prvih dana nitko ne smije u sobu,samo vidjeti rodilju ispod prozora.Vidim puno muskaraca oko bolnice koji su dosli.svojim zenama i.svi su sretni.Odjednom cujem iz jedne sobe dopire puno glasova,prepoznajem glas jednog decka,inace susjeda iz sela,koji ima blagu retardaciju i po tome znam da je to mamina soba.pozovem ju,a ona izade van iz bolnice.gledam ju,sva je slaba,izmorena,lose izgleda,pali cigaretu,nesto mi govori,a ja se mislim u sebi "Boze,ova zena nece jos dugo."U tom trenu meni zvoni mobitel i neka zena mi govori kako su mama i ocuh ostali duzni 150 kn u nekom restoranu u kojem su jeli.Cudi me sto zove mene i dajem mami mobitel,ali to je bila neka mamina prijateljica Katica koja se htjela nasaliti s mamom i cestitati joj.Nakon toga smo doma,cijela obitelj za stolom,svi su sretni zbog prinove,neobicno sretni;cak je i ocuh bio tako sretan i normalan da sam ga prvi put dozivjela kao normalnog.Jedemo neku pohanu ribu,ja sam jako gladna i uzbudena,jedem puno,kruha i ribe.U sebi se pitam kako je mama rodila,ona ima dosta godina i u menopauzi je,al svejedno sam srstna zbog male sestrice.Odjednom pocinjemo raspravljati koje ime cemo joj dati.Ja se cudim kako nema imena jos;jer tako je i sa mnom bilo,10 dana nisam imala ime dok mama nije upoznala te Arape koji su mi ga dali.Svi predlazu neka starinska imena,ali ja zelim neko neobicno,strano.Najprije Meike,pa Senia,i stalno mi je u glavi Lorena,ali u zadnje vrijeme je to cesto ime i od bratica se kcerkica tako zove,i onda se sjetim imena Linda;koje mi je inace lijepo i tako ce mi se kcer zvati i znaci "lijepa".Mami se to vec svida,al jos nije odlucila.Svi smo i dalje tako sretni i bezbrizni,a ja odlazim u drugu sobu kod djeteta koje spava.Divim mu se,izglefa poput andjela.Upijam njen miris,gledam ju i tako ju volim.Lagano ju pomilujem po licu,a ona se malo uznemiri,ali nastavi spavati.Na tjemenu joj primijecujem malu crvenu kapljicu,pomijesanu s vodom i mislim kako je ostalo sukrvice od poroda; i na to dolazi mama i govori da ju pustim da se naspava.
bglavac
edin.kecanovic
