Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
638
OD 14.01.2018.PUTA
San
Sanjam da sam s prijateljicama u nekoj ulici na periferiji Zagreba,ali to više izgleda kao neko prekrasno malo selo,kroz koje protiče jedna manja rijeka.Dan je prekrasan,mi šetamo uz rijeku,a voda je toliko bistra da se vidi svaki kamenčić.Voda nije baš duboka,negdje malo iznad koljena,ali veselo i snažno žubori.Iz vode također viri i veliko kamenje i mi skačemo s jednog kamena na drugi.Odjednom iz vode počinju iskakati životinje i žele se igrati s nama.Među njima je i jedan magarac koji se želi igrati sa mnom,ali ja baš ne obraćam pažnju na njega i ne želim se smočiti u vodi,ali magarac je baš tvrdoglav i uporan i zubima mi povlači hlače i skida ih,a ja se držim za kamen i ne dam da me povuče u vodu.Primijećujem da među tim životinjama ima i onih koji se stalno preobražavaju;čas u životinje,čas su ljudi i to mi je čudno.Na kraju ja ulazim u vodu i gledam što rade moje prijateljice.Jedna u rukama drži neke neobične male životinjice,kao neke prozirne male zmijice,koje se u njenoj ruci uvijaju i čudno,piskutavo glasaju.Ja ju upitam kakve su to životinje,a ona govori da se zovu vriskavci.Pruža ih meni da ih primim,ali ja ne želim,jer su mi odbojne i ljigave.Odlazimo prema autu,prolazimo kroz neki šator i tamo me zaustavlja neki čovjek i pita za savjet za svoju kreditnu karticu;ima dug od 716,00hk,ne zna kako će platiti.Ja mu govorim da se snađe i plati to i da će mu se kartica osloboditi i moći će s nje podići 6000,00hk.Vozimo se u autu i osjetim kako me nešto svrbi ispod majice na leđima.Želim se počešati i osjetim kako mi se na leđa zaljepila ona čudna mala životinjica vriskavac, i otkidam ju od sebe,a ona vrišti i ne da se,ali ju uspijevam otkinuti i bacam ju daleko od sebe.Dolazimo kod mene u stan i nas 3 počinjemo ogovarati 4 frendicu,ja govorim kako ona uvijek govori da nema vremena da se nađe s nama,a bolje bi joj bilo da to vrijeme dok objašnjava zašto nema vremena provede s nama.Nakon toga sam kod svoje kuće,moja sestra se opet udaje,ali su mali svatovi.Mene to čudi i žalosti i odlazim do nje pitam ju zašto se opet udaje za svog supruga kad svi znamo da ga ne voli i ne podnosi;ona povlači dim cigarete,uzdiše i tužnog lica govori da nema drugoh izbora.Mama mi govori da se ne miješam u to i da obujem neke cipele.Oblačim svoje crne salonke,ali vidim da su mi na njima odrezane pete,tražim neke druge i uzimam crne sandale,koji ima ju crni remen oko gležnja i srebrn prkeo prstiju. Odjednom je noć i u stanu kod mene su mama,sestra i nećakinja.Smijemo se,pričamo,sretne smo jer smo skupa opet i ja njima govorim kako je istina što mi je rekla jedna žena na tarotu,da će njih 3 ubrzo opet doći kod mene.Odjednom vidim na mobitelu da imam propušten poziv i vidim da je od jednog prijatelja čiji broj više nemam u imeniku i nisam ga dugo vidjela i čudi me kako odjednom imam njegov broj i zašto u imeniku piše Mellencamp,a ne Mela kako ga inače zovemo.Sad ja zovem njega i na mobitel se javi moja frendica i zove me da izađem s njima van,da su oni u Mostaru i pita gdje sam ja,a ja odmah odgovorim da idem u Sinj.Oblačim se za izlazak,kratku suknjicu i gore neku bundicu,a na noge sivo-smeđe cipele koje imaju mali otvor na prstima.Jako si lijepo izgledam i sretna sam,gledam kroz prozor i vidim Mjesec.Ogroman,zlatni,sjajni Mjesec koji kao da mogu dodirnuti koliko je blizu.Izvire iza crnih oblaka i meni to daje energiju i sretna sam.Dolazim kod prijateljice u Sinj,penjem se drvenim stepenicama,glansim koracima.Vidim prijateljicu,pozdravljam ju a ona mi govori da ne udaram toliko s cipelama.Pitam ju da idemo van,a ona kaže da ne može,da su svi iz obitelji otišli negdje,a ona mora čuvati kuću.Ja odlučim izaći van i vidim da je jutro,pa ću otići na misu i na kavu.Vani je snijeg i ja se mislim kako nisam baš obučena za zimu.Misa se održava vani,na nekom polju,a ja pričam s nekim,a žena ispred mene se okreče i čudi se što pričam na misi i što nemam sinjski naglasak,a ja se osjećam ponosnom na svoj naglasak.Odjednom do mene dotrči malena djevojčica,kratke plave kose i plavih očiju i jako je slatka.Uzimam ju u naručje i čvrtso grlim i držim.Ljubim ju po očima i govorim koliko ju volim i to i osjećam.I tako jedno vrijeme gledamo jedna drugu u oči,bez riječi.Jako ju volim i ne mogu ju pustiti iz naručja.Odjednom do mene dolazi njena sestra blizanka i želi da i nju uzmem u naručje,ja ju pogledam i nasmiješim se.
bglavac
edin.kecanovic
