PROČITANO

488

PUTA

OD 14.01.2018.

OSMICE

Draga Irida,ženska sam osoba,28godina,pri kraju obrazovanja,zaposlena; nažalost ne u struci,i to na određeno,što nosi određeni stres zbog neizvjesnosti.Neudana,slobodna,trenutno u jednom prijelaznom razdoblju,u kojem prihvaćam sebe od sebe same,odbacujući ljušturu tuđih mišljenja i potvrda i teret privlačenja krivih osoba,ženskih i muških,prijatelja i partnera.Također,imam problema u obitelji,nevezani direktno uz mene,ali opterećuju.Dolazim inače iz manjeg grada,ali živim i radim u Zagrebu.Inače sanjam svake noći,koliko god sam umorna.Ne sanjam jedino kad ne spavam.

Sanjam da hodam svojim kvartom,večer je,pada mrak,i odjednom čujem kako zvoni nekakav mobitel u snijegu.Uzimam ga i vidim broj koji zove,098 888 108,ali se ne javljam.Tražim po mobitelu nekakve podatke o vlasniku i nalazim adresu,a to je zgrada ispred koje je mobitel i bio.Ulazim u zgradu,dolazim do stana koji je otključan i ulazim unutra.U stanu nema nikoga i odlučim pričekati vlasnika.Stan mi se ne sviđa jer je dosta mračan i prljav.Ali svejedno ostajem u njemu i počinjem razgledati po stanu.Odjednom se tu pojavljuju moja 3 brata i prijatelji,jer žele pričekati sa mnom dok vlasnik ne dođe,ali se ne pojavljuje.Sljedeća scena je sutradan,ujutro,stojim ispred te zgrade i čekam vlasnika mobitela da se pojavi.Ispred te zgrade su i neki ljudi koji čiste snijeg jer ga je opet puno napadalo,i stvorile su se velike hrpe,neke veće i od ljudi.Odjednom se pojavljuje vlasnik mobitela,nekako sam znala da je on.Bio je to dečko,mlađi muškarac,dobroćudnog,veselog lica.Nosio je bež šiltericu,i neku tanku proljetnu jaknu iste boje.Ono što me je začudilo kod njega je to da nije imao rukea,a ja sam nekako znala da je izgubio ruke u prometnoj nesreći,a su mu rukavi na jakni visili,a on je hodao tako brzo da su ti rukavi lamatali oko njega.Dala sam mu mobitel,on ga je u prolazu uzeo,nasmijao se i rekao da mu se javim ako mi išta bude trebalo.

BRZI CHAT