PROČITANO

557

PUTA

OD 14.01.2018.

KOLEGA I MRTVAC

Draga Irida,ženska sam osoba,28godina,pri kraju obrazovanja,zaposlena; nažalost ne u struci,i to na određeno,što nosi određeni stres zbog neizvjesnosti.Neudana,slobodna,trenutno u jednom prijelaznom razdoblju,u kojem prihvaćam sebe od sebe same,odbacujući ljušturu tuđih mišljenja i potvrda i teret privlačenja krivih osoba,ženskih i muških,prijatelja i partnera.Također,imam problema u obitelji,nevezani direktno uz mene,ali opterećuju.Inače sanjam svake noći,koliko god sam umorna.Ne sanjam jedino kad ne spavam.Zapamtim svaki san,bar taj dan,ali samo neki me zaintrigiraju.

San se odvija na poslu,a inače jako rijetko sanjam posao i kolege s posla.Kako sam bila bolesna ovih dana,sanjala sam da sam došla na posao i da sam i dalje bolesna,imam jako visoku temperaturu,nisam u stanju raditi.Zvala sam hitnu,ali zbog snijega se nitko ne usudi doći.U tom trenu,stariji kolega,uzima neke ključeve od auta,koji su se nalazili negdje sa strane,udara šakom od stol i odlučno i odrješito govori da će me on odvesti na hitnu i da neće dozvoliti da bolesna radim.(Kasnije kad sam kolegi ispričala taj san,rekao je da on inače nema voazčki položen i da nema niti potrebu,a ja nisam znala,odn nije me nikad zanimalo takvo nešto o njemu.)Dovezao me je do hitne,ali tu se taj san prekida; i sljedeća scena je da sam na nekakvoj platformi,usred hladnog mora,nigdje kopna na vidiku.More je hladno,sivo,sumorno,a ta platforma jako visoka.Inače se bojim i visine i dubokih voda,ali se u snu uopće ne bojim i stojim na rubu te platforme i s nje bacam truplo umotano u neki plastični omotač,sivozeleni.Gledam hladno i mirno kako truplo pada i tone u vodu.Ne znam čije je truplo,ali po obrisima vidim da se radi o ljudskom tijelu i dok pada u more,mislim se kako je dobro što sam se toga riješila.Ne brinem se hoće li me netko vidjeti,jer znam da sam sama na toj platformi i jedino sam tu sigurna,usred hladnog mora.

BRZI CHAT