Ove noći sam sanjala dosta čudan san,bilo ih je više,ali se ovoga sjećam najbolje...

Bila sam sa prijateljicom s kojom sam jako dobra,šetale smo,u ruci sam imala neku knjigu i pričale smo,prolazile smo kraj zgrada,i srele smo jednu curu koja je išla u istu srednju školu kao i mi,ali je mlađa.Moja prijateljica ju osobno ne voli a nije ni meni draga radi nekih stvari.Išla je sa nama i penjale smo se kroz neke zgrade,krovove,da bi se spustile u dvorište neke zgrade gdje su bili neki poznati ljudi(meni). Prvo sam imala duge hlače a nakon toga kratke i bojala sam se da li su mi noge depilirane ili nisu. Jedan dečko je rekao da se vidi da nisu i da nek se ne pretvaram da jesu,što je mene jako pogodilo. Nakon toga sam krenula u jednu prostoriju nešto pisati,tamo su se nalazili ljudi iz osnovne i neki koje ovak poznajem. Test je bio čudan,bilo je i vjerskih pitanja,o nekim svecima,novi zavjet a i općenito. Ljudi koji su pisali nisu znali odg pa su predali kao i ja,a ja sam se trudila da zapamtim pitanja za iduči put,još sam spomenula neku godinu vezanu za nekog sveca... (znam da su prve dvije brojke 17)... Šo je bilo nakon toga se ne sjećam.... OSIM DA sam bila u zgradi i bježala sa jednom curom koja je samnom išla na fax po hodniku od nekih ljudi jer su me željeli slikati. Izašle smo kroz velika vrata van i tamo su bili sa fotoaparatima. JA SAM stala,i pokušala jednom čovjeku strgati aparat,ali nisam mogla povući neku žicu. Trčale smo niz neki brijeg koji je vodio do pruge ,tamo je bila žuta ograda koja ju je dijelila od ostatka. Mi smo trčale,i ja sam ju pitala ako mi može dati ruku da skupa trčimo jer je ona brža. Ta cura je trudna u snu,ali i zapravo je trudna. Mi smo trčale,ali smo pale,na što je ona počela plakati jer ju je boljelo i ja sam pitala ako je uredu i krenule smo dalje. Došle smo do nekih starih zgrada sa nekim požarnim stepenicama i penjale se ko da bježimo od nekoga. Došle do vrha i jedan balkon je bio otvoren,ali nismo mogle natrag dolje. Ušle smo unutra,sve je bilo tiho,čuo se zvuk ptice,soba je bila uredna,sa foteljom,televizorom,moglo bi se reči da živi starija gospođa unutra. Kroz nju smo došle u hodnik u kojem je bilo nekoliko bijelih vratiju sa onim okruglim kvakama.Iz jedne je izašla gospođa i mi smo joj rekle da je ona trudna i da moramo izaći,a ona kaže da je izlaz tamo gdje smo došle. iz kupaone je izašao dečko koji je rekao da je porezao nogu,a ušao drugi i sjeo u neku malu plavu kadicu u kojoj je bila prljava voda. Lutale smo stanom,u jednoj sobi su bile neke djevojke,pitale smo njih za izlaz al odgovor je bio isti.. Nakon nekog vremena izašle smo kroz balkon,i stvorile se na nekom mjestu... Cura koja je bila samnom je sjedila za stolom s nekim curama i smijale se i zvala me da dođem do njih. Izglelo je da je to kafić a ja nisam znala izlaz. Sjela sam za neki stol,bilo je tamo poznatih ljudi i jedan dečko mi je govorio kako on ne bi bio samnom jer sam ja takva i takva,što me pogodilo al ne jako jer ja nebi bila s njim.(to je dečko koji je stariji godinu dana od mene i išao je istu srednju kao i ja) Nakon toga se neki mali pas stvorio kraj mene,polizao me i došla je vlasnica po njega,rekla da se zove Margo.. Otišla za svoj stol gdje su sjedile neke žene i smijele se,jedna od njih je bila šareno obučena sa velim naušnicama.. Sjećam se još nekog crnog psa i to je sve...

Ja sam rođena 03.02.1988 g,vodenjak sam. Studiram na učiteljskom fakultetu,povremenom radim ko dadilja... u zamršenoj sam ljubavnoj situaciji ,u vezi nismo ali smo bili...

@pupoljak, vidim da si jako mlada i nije mi jasno zašto nemaš hrabrosti živjeti svoju mladost onako kako i dolikuje buntovničkoj mladosti...zašto uporno tražiš neku \"sigurnost\" koju ljudi postižu tek u zrelim godinama, a i tada to nije sigurnost nego njihovo samopouzdanje građeno na iskustvu i stjecano godinama...(pas Margo...margarete se često koriste kao svadbeno cvijeće...kud se tebi žuri? Zašto misliš da se život samo drugima događa? Tko kaže da tvoj život treba ličiti na živote ljudi kojima si okružena, možda je tvoja misija posve drugačija).... San je zanimljiv i obiluje ključevima za tumačenje i razrješenje...

Svako pitanje u sebi sadrži odgovor... U korjenu svakog problema se nalazi rješenje... Izlaz je tamo gdje si i ušla.... To je poruka tvoga sna....to je ključ za njegovo tumačenje...zašto izlaziti kroz balkon, ako si ušla kroz vrata???? Zašto tražiti druga rješenja ako su ti ona logična pred nosom?

Tvoji problemi su počeli negdje u 17-oj godini... Ići iz veze u vezu, ponavljajući uvijek istu pogrešku sa nekim drugim, nije rješenje (jedan dečko izađe, drugi uđe u kadicu s prljavom vodom)...ranjenici s ranjenicima (povrijeđena noga) ne stižu nikud....uz to dječja kadica govori o infantilnim i naivnim očekivanjima, vrijeme je za sazrijevanje... Suviše držiš do mišljenja drugih ljudi, ovisnost o tuđem mišljenju te može spriječiti da živiš ispunjen i sretan život, jer ćeš uvijek pokušavati ispuniti tuđa očekivanja, nikad svoja...pitati svakoga za mišljenje je najbrži put u \"zbrku u glavi\"...

Završi svoje obrazovanje (knjiga) pa onda uređuj ostala životna pitanja...i zapamti poruku iz svog sna: \"izlaz je tamo kuda si i ušla\" i ne traži rješenja nad rješenjima... Šta ako su druge cure trudne i udaju se možda, tvoje vrijeme tek dolazi i bit ćeš na vrhuncu sreće kad one već odavno upoznaju i razočarenja... I ne bježi od problema u duhovnost (test, pitanja o svecima itd...) zemaljske probleme treba rješavati na zemaljski način....izlaz je tamo kud si ušla...