PROČITANO

559

PUTA

OD 14.01.2018.

CRNA GORA

Draga Irida,ženska sam osoba,28godina,pri kraju obrazovanja,zaposlena; nažalost ne u struci,i to na određeno,što nosi određeni stres zbog neizvjesnosti.Neudana,slobodna,trenutno u jednom prijelaznom razdoblju,u kojem prihvaćam sebe od sebe same,odbacujući ljušturu tuđih mišljenja i potvrda i teret privlačenja krivih osoba,ženskih i muških,prijatelja i partnera.Također,imam problema u obitelji,nevezani direktno uz mene,ali opterećuju.Dolazim inače iz manjeg grada,ali živim i radim u Zagrebu.Inače sanjam svake noći,koliko god sam umorna.Ne sanjam jedino kad ne spavam.

Sanjala sam jedan prekrasan san.Bilo je ljeto,i bila sam s frendicama na moru u Crnoj Gori.Dan je bio prekrasan,bile smo na plaži,a more je bilo azurno plavo,kristalno čisto.Plaža je počinjala od nekog brda,a mi smo bile na vrhu,odakle se prostirao prekrasan pogled.Jedna od frendica,Martina,par godina mlađa od mene,imala je dijete,curicu.Najprije je bila mala beba i ja ju držim u rukama,gledam ju,topim se sva,tako je mala i nježna,divim joj se.Nakon toga smo krenule se kupati,spuštamo se prema moru,tj trčimo prema moru.Sve frendice su već otišle,ja i još jedna jako mlada cura idemo zadnje.I pitam ju tko je,jel se znamo,a ona mi kaže da je kćer od Martine.I čudim se kako je već tako narasla,a Martina je tako mlada.Trčimo po nekom šljunku,ja sam na sebi imala crveni bikini,u blizini je plićak.Kćer od frendice je mislila da je dublje i govori da će skočiti.Ja zastajem i pokušavam joj reći da ne skače jer je plićak,ali već je skočila i ukopala se u taj šljunak.U tom trenu me netko doziva,okrenem se i vidim skupinu mladića koji mi mašu i zovu me da dođem k njima.Shvatim da ih ne poznajem,odmahujem rukom i vraćam se kćeri od frendice da joj pomognem.Hvatam ju za ruku i izvlačim ju,trčimo dalje na plažu.Druge frendice su se već okupale i sjede na plaži.Ja u rukama imam košulju od frendice iz prethodnog sna,sa zelenim očima.Košulja ima tanke bijeloplave linije,i držim ju presavijenu u ruci,a frendica me kritizira da ju ne držim tako jer će ju opet morati peglati.Govorim joj da mi ide na živce i mislim se zašto sam uopće uzimala njenu košulju kad imam istu takvu.Na tren se budim,jutro je,i mislim kako je san prekrasan,okrećem se na drugu stranu,i želim ga dalje nastaviti sanjati.I počinjem odmah sanjati,više polusan.Sanjam da je na zidu moje te iste sobe neka svetačka slika,ali pravoslavna.Bila je samo glava sveca,starog bradatog.Odjednom su mu oči počele svjetliti na jedan zlosutan način i čuo se neki strašan,prigušen glas u pozadini i opet sam osjetila prisutnost nečeg lošeg,nevidiljivog.Taj san je trajao 3 sekunde.Brzo sam se trgnula jer sam rekla samoj sebi da ne želim to sanjati i da se probudim.I jesam.

BRZI CHAT