U mom snu suprug puca iz sačmarice ili puške prema meni ali me ne pogađa a iza njega u sjeni stoje dvije figure za koje mislim da su mi sinovi ali nisam skroz sigurna. Ja bježim , trčim kroz dubok snijeg i dolazim do rijeke. Uskačem u rijeku znajući da je hladna da ću od hladnoće možda umrjeti ali uskačem u nju nije mi hladno iako se puši hladnoća na površini rijeke. Potom mokra ulazim u kolibu koja je iznutra topla i svjetla ali joj vrata štite samo jedan zasun i vidi se prorez između vrata i dovratka te razmišljam da li će me muž tu pronači tj. da li će me ta vrata zaštiti. Odmah do vrata se nalazi nekakva boca sa alkoholom ja ispijam gutalj da se zagrijem (iako u snu mi nije hladno) i čudim se kako sam bila u hladnoj rijeci a osjećam se dobro...i tu je kraj sna.

U nesretnom sam braku već 20 godina i iz kojeg pokušavam pronaći izlaz sa što manje štete za sebe i sinove. Premda ni muž nije sretan on ne želi da se rastavimo ili kad izražava želju tad kaže da ja napustim stan što bi rado učinila ali nažalost nema gdje ni s čim bi to financirala. Vrijeme mi curi i sve teže zadržavam svoj mir ali nikako da normalno porazgovaram sa njim bez predbacivanja i povišenih tonova. Muž je često sklon agresivno-verbalnim ispadima, vrjeđanjima i mene i djece što osobno mislim da je samo projekcija njegovog nezadovoljstva. On bi rado zadržao postojeće stanje (kaže da je njemu dobro !!) jer je zbog posla često odsutan i ja sam ta koja vodi brigu o kućanstvu i djeci dok on prigovara da ne znam ili ne vrijedim :( Žena sam koja je već zaboravila kako izgleda ljubav, romansa i nježnost koja je izgubila vjeru u ljubav i koja žarko želi još jednom sve to osjetiti.... Irda puno vam hvala na odgovoru.