Danas je najteže potaknuti ljude da se druže uživo. Ljudi su se potpuno izolirali. Svatko danas najviše slobodnog vremena provede u virtualnom svijetu, uz svog najboljeg prijatelja – mobitel.
To je toliko ogromni problem da nije za opisati. Nadam se da će ljudi ipak spoznati da polako gubimo ljudskost time što se sve manje družimo jedni s drugima, gledajući se u oči i upijajući zvuk našeg glasa ili sporazumijevajući se neverbalnom komunikacijom. Nestalo je smjeha, vike i igre djece na dvorištima, život je postao ozbiljan, izgubili smo spontanost. Postajemo bezdušni ko i mašine. Samo pogledajte kakve smo ovisnike napravili od djece. Nisu si mala djeca sama uzela mobitel u ruke, roditelji su im dali, da imaju mira. Mnoga djeca uopće ne mogu bez mobitela i postaju histerična ako im ga se uzme iz ruku, tako da roditelji najčešće popuštaju uz objašnjenje, da ništa tu ne mogu učiniti, a bar imaju malo mira.

Međutim, taj trenutni komfor koji roditelji dobiju kada se dijete zabavlja uz mobitel, djeci krade njihovu najveću vrijednost, MAŠTU. To je dar koji treba njegovati, a koji nam je dan da možemo u životu kreirati sve što nam treba za sretan i ispunjen život za sebe, za svoje najmilije kao i cijeli svijet. Međutim, djeca, kojoj treba još dvadesetak godina da se potpuno formiraju, gube ulaskom u virtualni svijet, povezanost sa svojom maštom. Gube stimulaciju mozga koja se spontano dogada kada se dijete igra vani u prirodi, gube akomodaciju oka kada vani gledaju u daljinu, a gube i povezanost sa samim sobom jer se sve više vežu za virtualni svijet, umjesto za svoj unutarnji svijet. Prema nekim ispitivanjima vezanost na virtualni svijet stvara ovisnost koja počinje upravljati njihovim životom tako da djeca gube interes za igru vani u prirodi, na Suncu. Današnja djeca rastu uglavnom u zatvorenim prostorima, malo su vani, ne hodaju bosa i ne uzemljuju se, ne uče ono što im je potrebno da izrastu u prave, moralne ljude od integriteta. Ne poznaju prirodu niti znaju osnove preživljavanja tako da ne poznaju ni osnovna jestiva bilja, odnosno ne znaju ništa o uzgoju povrća zato jer to ne znaju ni njihovi roditelji.

Tu je glavni problem. To je već treća generacija koja se odvojila od Majke Zemlje. Ukoliko se ljudi ne trgnu i “ovdje i sada” ne odluče iz temelja mijenjati život svaka slijedeća generacija djece može imati sve manje ljudskih osobina jer smo svi mi prestali djelovati kao pravi ljudi upravo zato jer smo izgubili povezanost sami sa sobom, povezanost sa svima drugima i Planetom Zemljom, a navažnije izgubili smo povezanost sa Stvoriteljem. Zaboravili smo da je biti ČOVJEK zapravo titula koju nosi ljudsko biće puno Ljubavi i Svjetlosti.
Svatko tko i dalje njeguje sve osobine pravih ljudi sigurno je primijetio da se društvo ne razvija onako kako je za sve nas najbolje. Obitelji se raspadaju. Trebamo se vratiti na onu poziciju kada je čovječanstvo težilo moralu i integritetu. Stoga je neophodno vratiti obiteljske vrijednosti kada se znalo tko je tko. Želimo li da nam djeca izrastu u bića Ljubavi, prvo svatko od nas treba biti Ljubav i živjeti Ljubav. Samo svojim primjerom možemo ispraviti sve dosadašnje pogreške i konačno postati odgovorni za svaku svoju misao, riječ i djelo.

Zadnjih godina pokušala sam ljude na razne načine motivirati da se nađemo uživo, da pričamo o bilo čemu, da u spontanom razgovoru i šalama razveselimo jedni druge. Pritom bi već samo naše prisustvo osiguralo da Božanska energija djeluje između svih nas. Družeći se uživo svatko bi od sudionika dobio ono što njemu u tom trenutku treba obzirom da smo svi mi “uronjeni” u Beskonačni Ocean Božanske energije iz koje se sve kreira. Moglo bi se reči da smo mi ljudi mašine za manifestiranje i SADA smo procesom Uzašašća koji je u toku, dobili priliku da ispravimo sve što nas je odvojilo jedne od drugih, kao i od Majke/Oca Boga Stvoritelja svega što jeste. Mi svi zajedno smo Jedan živi organizam, a ujedno smo i suverene samostalne jedinke koje se samo trebaju sjetiti tko su. Imamo Bogom danu Slobodnu volju pa nam je SADA prilika da je iskoristimo na najbolji mogući način.

Vrijeme je da konačno živimo vođeni srcem, da smo kreativni, da stvaramo Ljubavlju jer je Ljubav Božanska sila koja stvara sve što postoji.
Situacija na cijeloj Planeti se polako ali sigurno mijenja jer je svakim danom sve više onih koji se sjećaju sretnog i bezbrižnog djetinstva koje smo imali usprkos neimaštini, pogotovo za sve nas na Balkanu. Sreću smo crpili upravo iz druženja s vršnjacima i satima provedenim u igri u prirodi. Osjećala se pripadnost. Imali smo velike obitelji. Starije generacije, dobro znaju kakav je bio okus slobode i bezbrižnosti. Živjeli smo i stvarali smo s Ljubavlju i to su vrijednosti koje trebamo prenijeti na slijedeću generaciju.

Budite kreativni stvaratelj. Neka vas inspiriraju moje spoznaje koje sam dobila budeći se https://ljiljanaposavec.com/knjige/

Ljiljana Posavec

https://share.google/amteEO9LZOLI3NgLN