Moja prijateljica nije kao moje ostale prijateljice. Puno je starija, tijela narušenog bolestima, bez zubiju i sa prerano posijedjelom kosom…Do jučer se je borila sa mišlju što napraviti za večeru a da se ne pokvari jer nije imala frižider…

Pitam se kako je došlo do tog prijateljstva. Mora da prelazi granice vremena i prostora. Jer kad ju vidim i čujem, osjećam ljubav i grlim ju svom svojom svjetlošću. Njena iskričava radost mi uzvraća svim srcem i ja znam….Bog  i Ljubav su ovdje.

Moja mi prijateljica zrcali Radost, čvrstu Vjeru, Predanje. I hrabrost koja ne posustaje pred ničemu u ovome svijetu iluzija.

Ja joj govorim neka voli svoje tijelo i kako da iščita svaku bol koju je ikad osjetila. Ona to zna, svaki put kad osvijesti dio istine, oči joj zaiskre čuđenjem i veseljem.

U sljedećem životu ću možda ja biti nesretna i čekati njenu ruku. Ili ćemo obje osnažene krenuti mijenjati ovaj svijet. Makar, promjena u mojem svijetu je već počela. Ja sam sretna žena jer znam da sve nije kako izgleda i da iza svega postoji emanacija više mudrosti.

Ničega se ne bojim. Mirno i spokojno ulazim u svaki svoj novi dan znajući da je Bog ispred mene, utirući mi put. I da će Njegovi darovi prelaziti moja najveća očekivanja.

Neka nam svima danas donese smijeh i veselje u obilju! Život je lijep!