Postoji glupa jednostavnost. Takve je najviše. Nastaje iz neznanja, nezainteresiranosti, nemara, jednostrukosti... Ili predrasuda tipa svi x su y, kao na primjer "Sve su žene iste, svi su muškarci isti, glupa nacija, lijen narod..." Tipičan primjer su i prijedlozi univerzalih rješenja za sve probleme bez obzira na prirodnu različitost svih slučajeva. "Sve to treba zabranit." I sl.

Postoji naivna jednostavnost nastala iz intuicije. Da li je efikasna ili ne, ovisi o izvoru odakle potiče. U suradnji sa višom inteligencijom koja je svima na raspolaganju, javlja se kao unutarnji glas koji ima uvijek adekvatno i tog trena stvoreno rješenje i odgovor. U suradnji sa umišljenim, a neostvarivim opsesijama, intuicija se narušava i gubi. Djeca imaju nepogrešivu intuiciju toliko dugo koliko su načistu sa samima sobom. Onog trena kad (ili ako) nastane unutarnja rastrojenost, gotovo je nemoguće osloniti se na intuiciju.

Postoji i jednostavnost mudrosti. Ona se kristalizira iz promatranja, refleksije i intuicije. Upravo zato, u stanju je iz kompleksnih uzročno posljedičnih veza, manifestirati se kao jednostavnost u razumijevanju i komuniciranju istih. Tu jednostavnost mogu razumjeti jedino oni koji su doslovce prošli kroz kompleksnost. Glupa jednostavnost ostala je stajati pred samim ulazom u nju, a oni nezasitni učenja i znanja (koje nude drugi u izobilju) zaglavljeni u kompleksnosti... Mudra jednostavnost je izuzetno rijetka, pa su one najjednostavnije i najjasnije ideje za većinu nerazumljive.