Za najveći dio ljudi meditacijska praksa nije ''rješenje svih problema''. U najboljem slučaju, ona je jedan važan dio kompleksne staze otvaranja i probuđenja.

U duhovnom životu vidim da je veoma važno dovesti pažnju u svoju sjenu, u one aspekte osobnosti i prakse gdje ostajemo nesvjesni. Kao učitelj budističke prakse pomnosti poznate kao vipassana, prirodno imam čvrsto uvjerenje u vrijednost meditacije. Intenzivna povlačenja nam mogu pomoći da rastvorimo iluziju odvojenosti i dovesti do snažnih uvida i izvjesnih vrsta dubokog liječenja.

No, intenzivna meditacijska praksa ima svoja ograničenja. Govoreći o tim ograničenjima, ne želim govoriti teoretski, već izravno iz svog iskustva, i iz svog srca.

Neki ljudi dolaze u meditaciju nakon rada s tradicionalnom psihoterapijom. Premda im je terapija bila korisna, njena ograničenja su ih nagnala da traže duhovnu praksu. Za mene je bilo obrnuto. Iako sam imao ogromnu korist od treninga u tajlandskim i burmanskim samostanima, primijetio sam dvije iznenađujuće stvari. Prvo, u mom životu bilo je većih područja poteškoće, kao što su usamljenost, intimni odnosi, posao, rane iz djetinjstva i obrasci straha, koje čak ni veoma duboka meditacija nije dodirnula. Drugo, među više desetina zapadnih redovnika (i mnogo azijskih meditanata) koje sam sreo za boravka u Aziji, s nekoliko osobitih izuzetaka, većini meditacija nije pomogla u velikim područjima osobnog života. Mnogi su bili duboko ranjeni, neurotični, uplašeni, neprežaljeno tužni, i često su koristili duhovnu praksu za skrivanje i izbjegavanje svojih problematičnih dijelova.

Kad sam se vratio na Zapad studirati kliničku psihologiju i zatim počeo podučavati meditaciju, uočio sam sličnu pojavu. Barem pola učenika koji su dolazili na tromjesečno povlačenje nisu mogli raditi jednostavne prakse ''gole pažnje'' zbog držanja velike količine nerješene tuge, straha, ranjenosti i nesvršenih poslova iz prošlosti. Imao sam također priliku promatrati najuspješniju grupu meditanata - uključujući iskusne učenike Zena i tibetanskog budizma - koji su razvili snažni samadhi i duboki uvid u netrajnost i besopstvenost. Čak i nakon brojnih intenzivnih povlačenja, većina meditanata je nastavila proživljavati velike poteškoće i značajna područja prianjanja i nesvjesnosti u svom životu, uključujući strah, poteškoće s poslom, rane u odnosima i zatvoreno srce. I dalje su se pitali kako živjeti s Dharmom i nastavljali provoditi meditacijska povlačenja tražeći pomoć i liječenje. Ali sama sjedeća praksa, sa svojim naglaskom na usredotočenosti i odvajanju, često je pružala način skrivanja, način stvarnog odvajanja uma od teških područja srca i tijela.

Ove probleme isto tako ima većina vipassana učitelja. Mnogi od nas živjeli su vrlo neintegrirane živote, pa čak nakon duboke prakse i početnih ''iskustva prosvjetljenja'', sjedeća je praksa ostavila u velikim područjima naših bića nesvjesnost, uplašenost ili nepovezanost. Mnogi američki vipassana učitelji sada provode, ili su proveli, psihoterapiju kako bi suočili ova pitanja.

Treba također napomenuti da je većina od 20 ili više najvećih centara Zen, tibetanske, hindu i vipassana prakse u Americi svjedočila znatne afere sa samim učiteljima (i azijskim, i zapadnim) u vezi s pitanjima moći, seksa, poštenja, te alkohola i droge. Ovdje nešto poziva i traži našu pažnju. Ako želimo pronaći istinsko oslobođenje i samilost, što možemo naučiti?


Neki korisni zaključci za našu praksu

1. Za najveći dio ljudi meditacijska praksa nije ''rješenje svih problema''. U najboljem slučaju, ona je jedan važan dio kompleksne staze otvaranja i probuđenja. Nekad sam vjerovao da meditacija vodi višim, univerzalnijim istinama, a da su psihologija, osobnost, i naše vlastite ''male drame'' odvojeno, niže područje. Volio bih da je to tako, ali iskustvo i nedvojna priroda stvarnosti to ne potvrđuju. Ako želimo okončati patnju i ostvariti potpunu slobodu, ne možemo ove dvije razine života držati odvojenima.

2. Razni odjeli našeg uma i tijela samo su polu-propusni za svjesnost. Svjesnost izvjesnih aspekata ne prenosi se automatski u druge aspekte, naročito kad su strah i ranjenost duboko u nama. Ovo je istina za sve nas, bilo da smo učitelji ili učenici. Stoga, često imamo meditante koji su doboko svjesni daha ili tijela, ali skoro potpuno nesvjesni osjećaja, te druge koji razumiju um ali nemaju mudar odnos prema tijelu.

Pomnost djeluje samo kad smo voljni usmjeriti pažnju u svako područje svoje patnje. Ovo ne znači zapetljati se u osobnu povijest, čega se mnogi ljudi plaše, već učiti kako da ju sagledavamo tako da se doista možemo osloboditi velikih i bolnih ''blokada'' vlastite prošlosti. Takvo liječenje se često najbolje odvija u terapeutskom odnosu sa drugom osobom.

3. Meditacija i duhovna praksa mogu se lako upotrijebiti za potiskivanje i izbjegavanje osjećaja ili za bijeg od teških područja svog života. Naše tuge je teško dodirnuti. Mnogi se ljudi opiru osobnim i psihološkim korjenima svoje patnje; toliko boli ima u istinskom proživljavanju svog tijela, svoje osobne povijesti, svojih ograničenja. To može biti još teže od suočavanja univerzalne patnje koja izvire u sjedenju. Bojimo se osobnog i unutarnjih tuga, jer nismo naučili kako nam mogu služiti kao praksa i otvoriti nam srce.

Trebamo sagledati cijeli svoj život i pitati se, ''Gdje sam budan, a gdje izbjegavam? Da li praksu koristima za skrivanje? U kojim sam područjima svjestan, a gdje sam preplašen, zarobljen ili neslobodan?''

4. Ima mnogo područja rasta (tuga i drugi nesvršeni poslovi, komunikacija i dozrijevanje odnosa, seksualnost i intimnost, pitanja karijere i rada, izvjesni strahovi i fobije, stare rane i drugo) gdje je dobra zapadna terapija općenito puno brža i uspješnija od meditacije. Ovi ključni aspekti našeg bića ne mogu se jednostavno otpisati kao ''osobna pitanja''. Freud je rekao da želi pomoći ljudima da vole i rade. Ako ne možemo dobro voljeti i darovati smislen rad ovoj Zemlji, onda čemu nam služi duhovna praksa? Meditacija može pomoći u ovim područjima. No ako, nakon sjedenja neko vrijeme, otkrijete da još imate posla, pronađite dobrog terapeuta ili neku drugi način da efikasno adresirate ova pitanja.

Naravno, ima mnogo osrednjih terapeuta i mnogo ograničenih vrsta terapije. Kao u meditaciji, trebate tražiti najbolje. Onkraj tradicionalnih psihoterapija iz 40-ih i 50-ih godina, razvijene su mnoge nove terapije sa snažnom duhovnom osnovom kao psihosinteza. Respiratorne vježbe po Reichu, igra s pjeskom, čitav spektar transpersonalnih psihologija itd. Najbolja terapija, poput najbolje meditacijske prakse, koristi svjesnost u liječenju srca i ne bavi se toliko našim pričama, koliko strahom i prianjanjem i njihovim otpuštanjem, te dovođenjem pomnosti u područja obmane, vezivanja i nepotrebne patnje. Moguće je, ponekad, pronaći najdublja ostvarenja besopstvenosti i neprianjanja kroz neke od metoda transpersonalne psihologije.

5. Da li to znači da meditaciju trebamo zamjeniti psihoterapijom? Ne, uopće. Ni terapija nije rješenje. Svijest je rješenje! A svijest raste u spiralama. Ako tražite slobodu, najvažnija stvar koju vam mogu reći je da se duhovna praksa uvijek razvija u krugovima. Ima unutrašnjih razdoblja kad je potrebna tišina, a slijede vanjska razdoblja za življenje i integriranje tihih ostvarenja, kao i razdoblja za traženje pomoći u dubokom i terapeutskom odnosu s drugom osobom. Ovo su jednako važne faze prakse. Nije stvar u tome da prvo razvijamo sopstvo, a onda ga otpuštamo. Oba se procesa dešavaju svo vrijeme. Bilo koje razdoblje prakse može uključiti samadhi i mirovanje, a zatim nove razine proživljavanja rana i obiteljske povijesti, a zatim veliko otpuštanje, a zatim dodatne osobne probleme. U kontekstu duhovne prakse moguće je raditi sa svim ovim razinama. Ono što se traži je hrabrost da se suočimo s totalitetom svega što se javlja. Jedino tada možemo pronaći duboko liječenje koje tražimo - za sebe i za svijet.

Ukratko, trebamo proširiti svoju predodžbu prakse tako da uključi čitav život. Kao što opisuju Zen slike o tomljenju goveda, duhovni put nas vodi duboko u tamnu šumu i natrag među ljude ponovo i ponovo, sve dok nismo sposobni pronaći samilost i sigurno oslobođenje srca u svakom području.

www.mandala.hr