Tijelo pamti. Svaka stanica tijela ima svoju memoriju. Zbog evolucijskog procesa, elementi amebe, crva, gmaza, psa ili bika, još su u nama. Čak moderna neurološka znanost priznaje da je dio našeg mozga - reptilski. U evolucijskom smislu, reptilski mozak predstavlja stupanj razvoja kojim dominiraju instinkti.

Kad su ljudska bića uspravila kralježnicu i počela hodati na dvije noge, iznad reptilskog mozga razvila se cerebralna aktivnost, koja nas čini ljudima. Zbog nje možemo promišljati o smislu postojanja; to je to što nas čini znanstvenicima ili spiritualnim tragateljima. Ali, ako se vratite natrag na reptilski mozak, jedino oko čega ćete nastojati, jest puko preživljavanje.

Svi napori obrazovanja, duhovnih praksi i meditacija se vrte oko toga da se sa reptilskoga popnete do cerebralnog korteksa, i ostvarili inkluzivniji pristup životu, jer ako funkcionirate iz reptilskog mozga, jedino čime se bavite jest postavljanje granica. Svaki put kad imate probleme s ljudima, to je zato što je netko od vas prekoračio granicu onoga što je vaše a što njegovo.

Jogijski sistem ima načine da "otvori" taj dio vašeg mozga prema cerebralnom korteksu, tako da oba mogu funkcionirati kad jedan. Kad se to dogodi, počinjete prihvaćati da je sve jedno i da smo svi povezani. Ni jedno drugo biće ne može to spoznati. Pas je, naprimjer, stalno zauzet obilježavanjem teritorija zapišavanjem. A većina ljudi većinu vremena radi to isto. I ne samo to, jako je ponosna na svoje životinjske kvalitete. Nije to nikakav napredak, dapače!

Moglo bi se reći da je reptilski mozak poput stisnute šake, zgrčene u pokušaju da napadne ili da se brani, fokusirane samo na preživljavanje. Ali kad opasnost prođe, kad su sve potrebe zadovoljene, dolazi vrijeme da se ta šaka opusti. I da osoba koja ju koristi i nosi, ostvari svoj pun potencijal.

Izvor

#sadhguru #consciousplanet