PROČITANO

308

PUTA

TEMA MJESECA; nagrade za svibanj

Zahvaljujemo svima koji su uzeli učešća u temi mjeseca svibnja, čestitamo dobitniku, ostalima više sreće u nekoj slijedećoj temi mjeseca. Pišite...!!!

Upisao: magicus

TEMA ZA MJESEC SVIBANJ - EKOLOŠKA SVIJEST I ZDRAVA HRANA

U posljednje vrijeme možemo vidjeti da se ekološka svijest budi što pokazuju i brojni primjeru da djeca u dječjim vrtićima rade male vrtiće gdje sade razne biljke čime se razvija ljubav prema prirodi i osjećaj odgovornosti i brige za bilje i očuvanje prirode. Djecu treba od malena učiti kako nastaje zdrava hrana i kako ju uzgojiti.

Upisao: testt11

Ne zamjerite mi, ali ja ne vjerujem u ekološku proizvodnju hrane

Imam ja i svijest i sjećanje na opstanak bez kemikalija u proizvodnji i preradi hrane, ali mislim da toga više nema ni u tragovima, osim u pričamama iz davnina.

Upisao: Plavi Vuk

između vatre i leda

kroz eter... na zemlji, u zraku, žari i pali - žuri poplava

NAGRADU DOBIVA Plavi vuk

Od jedne pjesnikinje pjesniku

GOLA ŽENA - Jadranka Varga

RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE "GOLA ŽENA''

Nije moguće izraziti to silno zadovoljstvo koje sam osjetio čitajući treću zbirku poezije gospođe Jadranka Varga pod naslovom ''Gola žena''. To je, također, naslov i jedne pjesme, koja se nalazi u ovoj zbirci i taj naslov kao da kani iskazati kako je autorica ogoljena do svoje totalne nagosti poezijom koja se u svojoj biti pojavljuje kao žensko štivo.
I nama ne preostaje drugo nego da empatijom pokušamo zaviriti u tu dramu ženskoga srca koje voli:
'kada se skine i šminka sjena,
stajat će samo jedna gola žena''.
Ima mnogo toga šekspirijanskoga u ovoj strofi jer i kod Shakespearea ima: ''vidim da se mažete, Bog vam je dao jedno lice a vi sebi pravite drugo''. Kao da se kazuje jedna Istina da iza svih naših privida postoji esencija koja istrajava.

Ljudski život kao da je neka vrsta greške i to mora biti jasno kod ljudi, koji su oblikovani svojim potrebama, koje jako teško mogu zadovoljiti ili ako pak uspiju zadovoljiti to uspijevaju sa silnim bolom.
Tako se nekako čini da naša svakodnevna egzistencija nema vrijednosti i da jako teško prelazimo prag na kojem osjećamo prazninu našega života.
Odatle pitanje gospođe Varga:
'što je praznina?'', '
što je bolna duša?'',
'da bi potekle ove suze
s boli što mi tijelo uze''.
I da li konačno možemo pobjeći od biti naše suvremene egzistencije, od naše mizerije svakodnevnoga života u neku bolju realnost?, ''malo nježnosti a puno bola'' ili je naša volja za životom pokušati čovjeka gledati u oči neposredno i u konkretnom životu osjetiti jedinstvo u ljubavi, povjerenju, pouzdanju, ciljevima i radnjama.

Ono što sačinjava unutrašnju nadu i čežnju čovjek nalazi u religioznoj usrdnosti, kao život u carstvu Boga, u zajednici sa Crkvom i svojim narodom i sa svojim ljubavima, bez obzira kakve one zapravo stvarno bile.

Otuda duševnost i blaženost koje počivaju na religijskoj usrdnosti, koja je takoreći svjetovna, koja je svakodnevna i koja je praktična.
Odatle tolika svjetovnost poetskih slika koje nam autorica nudi, odatle tolika običnost doživljaja, koja pored duševnosti ispunjene Bogom ima sadašnjost i konkretan osobni život kao osobnu slobodu:
'sve ove silne živote, prolazeći sama, jadna i bijedna, ali još uvijek čvrsto uvjerena u krajnji odsjaj sudbinske ljepote''.
Čime je ispunjeno naše srce? Ako promotrimo stvari malo pobliže onda vidimo da u ovoj poeziji postoje uglavnom tri osjećaja koja determiniraju autoričin osobni život: bol, ljubav i običnost. To, u stvari, nisu moralne osobine ili vrline, to su stanja naše duše ili usrdnosti čovjeka ispunjena sviješću o vlastitoj slobodi.
Može se dogoditi da iz ove slobode proističu ova stanja, iz slobode našega izbora ili iz slobode čovjeka ispunjena samim sobom.
Odatle, zapravo, poezija: to je ta bolja realnost, koja raste iz mizerije našega svakodnevnoga života, iz praznine naše egzistencije.
Odatle ljubav, koja čini središte autoričinih pitanja, jest slučajna, strast žene prema muškarcu i obratno pa čak kada je mašta i produbi i proširi, ona nije moralni odnos braka ili obitelji, ona se pokorava nekoj drugoj volji ili želji i time se odriče sebičnosti i vlastite posebne volje, ali u osjećajima vjernosti i ljubavi dostiže
konačnu slobodu, koju ne pronalazimo niti u zajednici, niti u porodici, niti u državi.
Ona, u neku ruku, koleba između religijskih predstava i šarolike pojedinačnosti svjetovnoga života.
Odatle istina da je od svih pojedinačnih umjetnosti upravo poezija najvještije umjela ovladati ovim gradivom, jer je u slučaju gospođe Varga ona najsposobnija izraziti tu unutrašnju duševnost, koja se bavi samo sobom, a isto tako i njene ciljeve i činjenice.
To je gradivo koje čovjek uzima iz svoje vlastite duše, iz čisto ljudskoga svakodnevnoga svijeta, koja isto toliko polaže interes prema biblijskoj povijesti kao i prema čisto svjetovnoj tematici kao što je odnos roditelja i djece, odnos ljubavnika, odnos ljudi u nekoj socijalnoj zajednici gdje je individualna sloboda područje opterećeno trpljenjem i požrtvovnošću i koja se pojavljuje sasvim slobodno kao stvaralačka i produktivna osobna djelatnost pa, ako hoćete, i moralni imperativ.
Odatle tolika refleksivnost poezije gospođe Varga, koja nije jasno prepoznatljiva, nego tek iz druge ruke kao što njena poezija nije zbirka opisa slučajnih susreta, nego supstancijalni odnos autorice bolno usmjerene u svojim potragama za smislom života.
Odatle tolika hrabrost da se progovori o tako intimnim stvarima, tolika prirodna odvažnost, koja se zasniva na zdravoj valjanosti osobnih odluka, ali i grešaka jer i po njima jesmo to što jesmo - samo ljudi, a ne Bogovi.

Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 19.12.2012.