Tema mjeseca prosinca 2014. - Moje najluđe Silvestrovo

Iako govorimo da je to dan kao i svaki drugi ipak razmišljamo kuda ćemo u novogodišnjoj noći ili barem, tko bi mogao k nama doći...

1. PEČENKA

Upisao: ShadowOfSoul

Simpatična pričica iz života, no, sigurno nije tako bilo autorici koja je morala na brzinu smisliti drugu večeru…

Sve za naše ljubimce…!

2. najlepše silvestrovo

Upisao: srce

Eto, srcu se nije dopao naslov Najluđe Silvestrovo, pa ga je odmah preimonovala u najlepše silvestrovo…

Zatim se nije mogla odlučiti i izabrati, pa je nanizala sjećanja na mnoge dočeke i slavlja, počev od Djeda Mraza…

„Ne mogu izdvojiti neko posebno silvestrovo... jer svako je drugačije i posebno.. ni ne može biti isto. (dva puta u istu reku ne može se stati :)“

Možda je srce i u pravu, svako je posebno i drugačije…

 

3. Silvestrovo ...

Upisao: ptica

U već poznatom, čežnjivom tonu, ptica priziva svoju ljubav…

...Da, o čemu bi ptica, nego o iskonskoj čežnji, pogotovo u silvestarskoj noći…

 

„... Samo sam htjela ... da mi vrijeme dopusti da te ... volim ...

... Samo sam poželjela ... da budem ... i ostanem ... tvoja ...

... No ... Silvestrovo je ...

... Nek Vam je svima sretno ...“

Najprirodnija želja na svijetu, jer samoća je posebno teška baš u silvestarskoj noći…

 

Šteta što nije bilo više odziva, jer tu čudnu dugu noć svatko preturi preko glave na svoj način, bez obzira s kim je i gdje je... 

Hvala što ste vas tri zaključile temu mjeseca 2014, koja  je zbilja dugo živjela, jer neko vrijeme rubrika ide u mirovanje…

 

NAGRAĐENI

ShadowOfSoul

srce

ptica

NAGRADE

ShadowOfSoul

 

ISUSOVO DJETINJSTVO

Autor: Jakob Lorber 

Ovo je djelo preko Jakoba Lorbera ponovno objavljeno Jakovljevo evanđelje, i bilo je dobro poznato prakršćanima, a s vremenom je velikim dijelom bilo izgubljeno. Ova je knjiga ponovno objavljeni kršćanski dokument neprocjenjive vrijednosti. Mislimo da je ovo blagdansko vrijeme baš prikladno za ovakav poklon…

Donator
Sara naklada
tel. 01/6050 676,
GSM: 091/595 8201.

srce

AGRIGENTO

Autor: Kostas Hatziantoniou

"Agrigento" je višeslojna, visokim literarnim artizmom ispričana priča o skupini raznovrsnim sponama povezanih likova – kojima običan, svakodnevni život, nije dovoljan da bi se potvrdili u svomu intelektualnom trajanju. Ključni su protagonisti vremešni liječnik Pausanias Ankite – zaokupljen antičkom poviješću sicilijanskoga grada Agrigenta i njegovim najslavnijim sinom, filozofom Empedoklom – zatim njegova kći Isabella, slikarica u potrazi za duhovnim samootkrivanjem, Gaetano, sudionik "olovnih godina" u Italiji šezdesetih, Grk imenom Linos, koji bježi iz domovine urušene ekonomskom i društvenom krizom, te dolazi u Agrigento u potrazi za svojom prvom ljubavlju, svećenik don Giuseppe, nostalgično uronjen u bolju prošlost otoka...

Njihova interakcija postupno se razvija i raste kao himna nekadašnjoj Siciliji, ali i svakomu mikrokozmosu koji je znao mnogo naklonjenija mu vremena. Ispisan u najboljoj tradiciji velikoga europskog romana, realistične arhitekture, ali i magijskog ozračja, "Agrigento" je posveta europskoj tradiciji i intelektu, vječnom porivu da se krene dalje, da povijest odista bude učiteljica života.


***

Suvremeni grčki književnik Kostas Hatziantoniou rođen je 1965. na Rodosu, diplomirao je pravo na Atenskom sveučilištu, a u u književnosti se javlja od 1990. godine, kao urednik i nakladnik literarnog časopisa Remvie. Otada surađuje s grčkim književnim listovima i uredništvima enciklopedijskih publikacija, pišući osvrte i recenzije, kritičke eseje i povijesne prikaze. Za literarna ostvarenja dobio je godišnju nagradu Grčkoga PEN kluba, Zaklade za suvremenu kršćansku književnost i ugledno nacionalno priznanje "P. Foteas". "Agrigento" je drugi roman ovog autora, a 2011. je proglašen Europskim romanom godine.   

Donator: Stjepo Martinović (naš novinar, književnik, prevoditelj) 

ptica

ČUDESNO SJEME

AUTOR: Slavomir Cune Miljević

 Isječak iz knjige

   …I dan-danas se sjećam mnogih od tada ponuđenih rečenica.

„Veoma je važno znati u svakom trenutku gdje se nalaziš! Ne smiješ se tek tako prepuštati senzacijama i osjećajima trenutka. Tvoje sadašnje 'Ja Jesam' mora uvijek biti u stanju osvješćivati situaciju. Lako se zaluta, a teško se pronalazi put nazad“ – često su u meni odjekivale njegove riječi.

„Mnogo je na ovom putu straha i lutanja. Strah je prirodni dodatak svemu. Problem je jedino u tome što mu tvoja svijest ne smije dopustiti da preraste u paniku. U njoj je tebe i uma sve manje. Skoro do potpunog utrnuća. Dimenzije su bezbrojne. Začas se upadne u vrtlog ili procjep između njih iz kojega najčešće nema povratka.“

„Zar to pravilo ne vrijedi samo kada su u pitanju astralna putovanja?“ – upitao sam ga, pokušavajući se sjetiti primjera iz jedine pročitane Castanedine knjige iz istog područja.

„U meditaciji bi trebalo biti drukčije? Mnogo sigurnije i manje rizično?“

„Da, ta pravila uistinu vrijede kada je u pitanju obična meditacija. Ali ja nisam na nju mislio. Govorio sam ti o putovanju svijesti. O njezinu širenju. O rastu napona osobnog polja svijesti. Govorio sam ti o prelasku iz jednog u drugo, našem umu veoma često potpuno nepoznato i nedoživljeno stanje svijesti. Riječ je o onom velikom ali nepoznatom novome“ – uslijedio je njegov odgovor i nastavak objašnjenja.

„Meditacija je, na neki način, tek mašta. Kao proces, kao stanje i kao oblik manifestacije naše osobne svijesti. Ona je, u biti, mnogo više izrazom dubine našeg osobnog polja. Što se više krećeš u meditaciju, to se otkrivaju njegovi sve noviji i sve dublji slojevi. Oni su ti koje često znamo nazivati i maštom. Ona se pojavljuje kao dokaz naših mogućnosti da na osnovi vanjskih podražaja, vlastitom sviješću kreiramo što god u tom polju želimo.“

Ne čekajući moju reakciju ili logično pitanje, što mu je i inače bio običaj kad god bi se upustio u objašnjavanje nekog pojma ili područja, nastavio je ulijevati riječi u moj znatiželjni um.

„Svi kroz nju dosegnuti slojevi, slike ili spoznaje, na taj način postaju i sve više realni. U tolikoj mjeri da ih Um konačno i prihvaća kao vlastitu sliku realnosti. Međutim, ta slika ni u čemu ne odvaja meditanta od njegova prethodnog stanja. Ono ostaje isto. Istina, obogaćeno je novim spoznajama; njima mu je promijenjena i dotadašnja struktura, ali cjelina slike i dalje ostaje neupitna.“

Potom je podigao glas.

„Svi ti slojevi mašte postaju tako sve realniji! Poput najrealnije doživljenoga sna u fazi neposredno prije buđenja. Postaju tako stvarni da se čak i onda kada smo na ovoj strani ne može pomisliti kako je sve doživljeno isječkom samo naše kreacije. Da su i oni, kao mnoge od nenadano nadolazećih misli, tek mašta. No samo to i ništa više! Putovanje kroz proces širenja svijesti ipak je nešto drugo. Čini se manje rizično od astralnog putovanja i odvajanja od fizičkog tijela, ali često nije tako. Zahtijeva mnogo više znanja i mnogo više treninga. Onog u osvješćivanju i širenju dosega svijesti!“

„Što je širi obrazac svijesti i što mu je viša frekvencija, to je i Realnost realnija“ – potvrdio sam.

„Realnost je uistinu ono što smo sami na neki način prizvali. Zapravo, moglo bi se reći: što smo naučili primati“ – dodao sam.

„To može biti stupica, no meni se čini kako je ona istovremeno i jedino moguće rješenje za izlazak iz nje.“

Očigledno još uvijek nisam uspio u potpunosti se uključiti na njegovu valnu duljinu razmišljanja, jer su uslijedila nova upozorenja.

„Nije važno možemo li nešto ili ne možemo! Važno je da u vlastitoj nakani uspijevamo! Važno je da naš voljni moment dođe do punog izražaja. Praktične realizacije još i više.

Vjeruj mi, pravila putovanja za obje strane više su nego rigorozna. I u meditaciji, i u putovanju svijesti“ – odgovorio mi je na nepostavljeno pitanje.

Ako upadneš u stupicu; ako makar na trenutak 'Ti Svijest Ja Jesam' zaboraviš da je sve mašta ili iluzija trenutka u kojemu se nalaziš, onda je već ta činjenica ne samo zaustavila tvoje putovanje ili meditaciju… ona ju je zauvijek promijenila činom da te automatski zna odbaciti prema površini.

Na nju se nikada nećeš vratiti u istu početnu točku s koje si krenuo u zaron.

Proces je poput rijeke čija te matica nosi sve dalje od mjesta na kojem si ušao u vodu.

Ne preostaje ti ništa drugo nego da po tko zna koji put tražiš mjesto odakle ćeš se moći vratiti u polaznu točku svijesti.

DONATOR: Naš autor i autor knjige Slavomir Cune Miljević 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=72371

Čestitamo nagrađenima!

Za preuzimanje vaših nagrada javite se našoj Maji na majalabos@gmail.com