Tema mjeseca travnja 2014: STRAH OD SIROMAŠTVA
Pitanje „Čega se ovih dana najviše boje
ljudi u Hrvatskoj?“ postavili smo
nekolicini znanaca. Odgovori? „Gubitka
posla.“ „Ovrhe.“ „Bijede i siromaštva.“
O (ne)strahu od siromaštva
28.04.2014. 21:45h Upisao: Una
Imam ja razne strahove,ali nemam strah od siromaštva.Mnogi danas pričaju kako im je bilo dobro u socijalizmu,a kako je sada grozno.Nemam takva dobra sjećanja.Moja obitelj je nekako jedva spajala kraj s krajem.Uvijek je bilo za jesti,to da,mesa,kolača,voća,povrća,ali što se tiće modernog oblačenja,nekih provoda,e tu smo bili skromni.Tata je sam radio,a nas je bilo četvoro.Za školu je uvijek bilo,čak i za izlete,sječam se dosta čestih odlazaka u Stubake..Mama je šivala,za mene i brata i sebe,naravno.Nije to baš bilo kao iz butika,ali je bilo nosivo.Srećom što je ono vrijeme bilo takvo da smo svi bili tu negdje.Čak i oni koji su bili bogati nisu se isticali i pokazivali to bogatstvo.
Danas je meni dobro.Bolje nego prije.Muž i ja imamo solidne plaće,a naučeni smo biti skromni.Ja se ne žalim.Ali niti se ne bojim nekog nadolazećeg siromaštva,neke krize i katastrofe.Naučena sam na malo,sretna sam ako imam nešto povrh toga,ali ne bojim se opet vratiti na malo.Navažnije od svega nemamo nikakvog kredita.Nikakva banka nam ne puše za vratom,nikakva ovrha ne kuca na vrata.Imamo kuću,voćnjak,vrt,svoj bunar.Mogli bismo preživjeti i u jako skučenim uvjetima,proizvodeći sami za sebe što nam je potrebno.Za mene je najvažnija sloboda.Da nisam niti o kome ovisna.Nisam ovisna čak ni o civilizaciji.Ako ne bude struje,palit ćemo petrolejku.Zavući ćemo se u kuću,raditi na zemlji,proizvoditi si za život.Bitno je živjeti slobodno.
Sva ta silna materjalna dobra u stvati su nam višak.Ne treba nam sve to.Ne možemo to sve što kupimo ni nositi,niti pojesti toliko,a oni koji imaju više kuća,ne mogu ni živjeti u svima.Ili se voziti u svim autima istodobno. Kupuju se stvari zato što to rade susjedi.Mora se imati sve novo.Kuće moraju biti uređene do savršenstva,a auti sa svom mogućom dodatnom opremom.A da bi to imali ljudi su se godinama prije ove krize bjesomučno zadužival,uzimali velike kredite.Sada je nastala panika,mnogi su ostali bez posla,kredite treba vraćati,a nema se od kuda,i stiže ovrha,te mnogi ostaju bez svojih kuća i stanova.
Nikad nisam voljela uzimati kredite.Čak i ulaziti u minus.Zbog toga su mi se čak i smijali.Nije to kod mene bio oprez,ja sam samo mislila da nije u redu težiti nečemu izvan mojih platežnih mogućnosti.Moj princip je bio da se pokrivam onoliko koliko mi je veliki pokrivač,a drugi da sama zaradim ono što meni treba,da ne očekujem od nikog drugog da to radi za mene.
Sada su se oba pokazala kao jako korisni.Zahvaljujući njima nije me strah godina koje dolaze.Moj život ovisi o meni,a ne o nikome izvana.Ne može biti takv kriza i tako strašno da ja to ne bi mogla izdržati i preživjeti.
Iako je dobro napisano…čini se po naslovu kao negacija zadane teme…Dobro apostrofirana razlika između želja i potreba…i vrlo bitno; naglašena odgovornost za sve što nam se događa…
ne znam
25.04.2014. 17:45h Upisao: dedam
„ne znam
i ne razumijem zašto je tako i ne želim znati niti razumjeti jer se umom ne može, Znam da takve stvari gledam i čitam svaki dan vezano na temu mjeseca siromaštva bilo o beskućnicima ili o Somaliji, Afganistanu,Americi sve je to isto. svaki dan osjećam da dio mene umire. Uporan sam u tome i neka umire pa na kraju da vidim što ostaje i što jesam“
I sve bi bilo dobro da članak ne
potpisuje netko drugi:
D. Milojković | 23. 07. 2013. - 20:55h |
Možeš ti bolje dedam…!
...ricchi e poveri....
14.04.2014. 20:49h Upisao: Elyca
...ricchi e poveri....
....ne plašite me teškim mislima....strah je vrag .... nadvije se nad nama...guši nas...obuzima ...i "jedino čega se trebamo strašiti je strah" E. Roosevelt ... zato me ne zastrašujte strahom...ima i drugih stvari kojima me možete plašiti...
..što je to siromaštvo...a što bogatstvo?
sve je to relativno...iako svatko od Vas to gleda svojim očima...
...svi bi želili bit nešto drugo...netko drugi...živjeti u tuđem svijetu...jer sve izgleda drugačije kad se gleda s druge strane ogledala....
"...nije u šoldima sve
neka te tu kraj mene" ...kaže pjesma...
al sve se uvijek svodi na novac..."kad bi imala novaca ja bi".... ŠTA? ...pusti snovi...
...s novcima ili bez njih svoje bogatstvo ili bijedu...nosiš uvijek sa sobom....
danas sam imala poziv
- sjećate li me se?
- da! kako ne bi (nemam pojma koji si)
- znate onaj koji je najlipše palačinke ikad napravio za Vas
- palačinke Elyca? (pitala sam, al nisam dobila odgovor...znači pogrešna osoba)
- znate, ja Vama nešto dugujem. Ostao sam Vam dužan ...
- ma nitko meni ništa ne duguje
- ja jesam!
....sjetim se da bi to mogao bit jedan momak od prije 6-7 godina. Vrlo simpatičan i drag momak... sliku palačinka još imam negdje u mobitelu....sretala sam ga 1-2 puta godišnje na raznim prigodama... znam koje su mu se sve tragedije dogodile od tada... nešto grozno ...nezamislivo i nikome za poželit..al' iako mi je rekao svoje ime na početku...opet nisam sigurna kako se zove pa izbjegnem ime i uletim mu u riječ
- slušaj me dobro! Nitko meni ništa ne duguje, jer kad je meni loše, uvijek se nađe neka dobra duša koja mi plati kavu i utješi me!
- dobro ste to rekli, al ipak...
...i to je poanta svega... bogat je onaj čovjek koji ...onda kad mu to treba... naleti na nekog tko ga odvede na "kavu".... "uvik ona o kavama", kazat ćete....al ne radi se o tome...već o društvu, nekome da te sasluša...nekome da te raspoloži i nekome da ti pomogne riješit problem)
("Naradila sam se ...možda je vrime da odem kući?")
...puno vas će reći kako ja super živim...kako se lijepo zabavljam...puno putujem...vidim puno stvari...družim se s puno ljudi... to je sve točno...uživam u svakom trenutku i zahvalna sam zbog toga....
...puno od vas će dodat "lako joj je kad ima novaca"
...ne da nemam novaca... nego ono grozomorno nemam novaca i ne vidim izlaz iz te situacije...
....nemam puno toga osnovnog...što spada u svakodnevne i normalne stvari.... špaher.... svjetlo na skalinama...fali mi čak i jedan krevet u kući....al to nije važno...nevažne sitnice...koje su tu.... prisutne....al kad pomislim na njih....kao fleš mi preleti slika ispred očiju....slika mene kako lupam šakom od vrata iz bijesne nemoći i sreće što sam taj dan uspjela skuhat nešto djeci za ručak... i trgnem se ...ne zaboravim...ali me to ne sprječava da se smijem...sama ....sa svojim prijateljima.... jer bilo je i boljih dana...ali je isto tako bilo i gorih dana.... a jedno je sigurno.... sutra je novi dan!
...bojim li se stečaja? ...da.... i molim se da što duže radim...i da agonija zaposlenja što duže traje
...bojim li se bankrota? ...da... al i tako sam odavno bankrotirala ...pa se nitko oko toga nije uznemirio
...bojim li se gladi? ....da.... bila sam na rubu.... a možda i ispod njega....pa smo se opet debljali
...bojim li se poziva advokata? ... da....jer mu nemam za platit ono što mu treba platit da bi se sutra neki ovršitelji mogli naplatit...
....bojim li se siromaštva? .... NE! ....jer sam bogata žena s nepoznatim ljudima koji me okružuju i koji se jave baš onda kad je potrebno da mi se jave....
...previše imam godina da bi započinjala iz početka...al svaki dan krećemo ponovo i nanovo u novi dan... novi problemi...nova rješenja... nove situacije i novi osmjeh na licu
...gdje vas je odveo ovaj konzumerizam da se bojite svoje sjene.... bojite se da nećete imat dovoljno novaca za ovo i ono.... zar ste zaboravili vremena kad se nije imalo...a veselilo se i smijalo...držalo se za ruke... preskakalo preko konopa... igralo igrice na plažama... pjevalo uz gitaru (bez čaše skupog pića) ....
....strah je vrag....ne plašite me...nađite nekog drugog da ga njime plašite....
Zar se ovome treba išta dodati…???
strah od siromaštva
12.04.2014. 15:06h Upisao: srce
Srce počinje vrlo točnom konstatacijom:
„Strah od siromaštva je u konačnom strah od smrti, tačka :)“
strah od siromaštva
Strah od siromaštva je u konačnom strah od smrti, tačka :)
Od kako se rodi čovek počije da se straši..sam sebe, drugi, druge...da li će diplomirati, da li će dobiti posao, da li će ga izgubiti..strah za decu, strah od bolesti...i svašta nešto...pa čak i kada ide sve kao po maslu i onda se straši, da se to ne poruši.
Pa ipak ga siromaštvo ne ohromi. Neustrašiv je čovek kada je u pitanju opstanak. Čim se pojavi neka kriza, automatski se angažira, da čim pre popravi situaciju. Tada se u njemu probudi snaga, radnost, tada mu male sive rade punom parom..a kada neprijatna situacija u kojoj se je našao popusti...popusti i njegova briga. Takav je život.
Kada se povede razgovor o siromaštvu, pomisli se na nedostatak hrane..pa onda dalje. A hrane za opstanak je tako malo potrebno u toku dana. Toliko koliko stane u dva dlana. Naravno tragično je u XXI veku da mnogi nemaju ni toliko.
Kada je u pitanju strah od siromaštva, ili bilo koja druga vrsta straha...neprijatan osećaj, nema razlike između bogatih i siromašnih. Adrenalin izazove u organizmu neprijatanost, paniku, na momenat mu blokira um. Čovek je razumno biće i kada prođe prvi šok mobilizira se i nastavi dalje.
Razna su siromaštva...najgore je duhovno. Ono nije uslovljeno obrazovanjem ili punim novčanikom. Svest! Duhovno bogat čovek ne razmišlja o sakupljanju materijalnih stvari. Zadovoljan je sa onoliko koliko ima. Zadovoljstvo nalazi u veri i ljubavi od Boga, ljubavi do bližnjih, lepoti prirode, glazbe, molitvi.....i sa tragičnim događajima se zna nositi.
Imati u blizini takvog čoveka je Božiji dar.
U malo riječi, sve je rečeno…
Iglene ušice, bogataši i deve..
9.04.2014. 20:02h Upisao: wendy.tanja
Iglene ušice, bogataši i deve..
Dobro veče, svijete šareni, opijen razlikama međusobnim.
Ljubim ruke svakome, tko razlike ne vidi, jer ih zapravo i nema.
Ljubim ruke onim malenima, koji žive svoj život sretno, jer su shvatili da nije bogat onaj koji puno ima, nego onaj, koji malo traži.
Nije bogat onaj, koji će posthumno sve svoje razdijeliti ubogima, nego onaj, koji u sadašnjem trenutku osjeti uzdahe onih, čija stvarna bijeda prevazilazi svaku pjesmu koja treba biti napisana.
Pjesnik A.B.Šimić je shvatio bit bijede stvarnih siromaha- onih, koji ni iznutra nemaju što dati, i svaki pokušaj dijeljenja ostaje jalov, jer nema duše u srcu koje gleda, a ne vidi, da je samo gladno i žedno.
"U siromaštvo gledah
i htjedoh da ga opjevam.
Al kad se dublje zagledah unutra
zanijemih
vidjeh:
Bezdana je bijeda!
Šta posta mojom pjesmom?
jedan pogled, uzdah
Sve ostalo mi osta izvan pjesme
neopjevano
To mogu samo ćutati"
(A.B.Šimić- "Post Scriptum)
Dobar veče, svima, koji ne pitaju što da čine da baštine život vječni, i ne sablažnjuju se, kada im se kaže: "Ostavi sve svoje bogatstvo, i kreni zamnom..."
Jer, teško je shvatiti da je stvarno bogatstvo mogućnost prolaska kroz ušicu igle, jer ne posjeduje ništa što je ljepljivo, što se želi odnijeti u zemlju obilja, da bi se imalo još više..
Lakše će deva proći kroz ušicu igle, nego bogataš koji se hvasta onim što ima.
Zašto?
Sami prosudite.
Oni koji malo imaju, i to malo dijele sa drugima, baš na tim devama ulaze u kraljevstvo nebesko.
Oni koji se grčevito drže svoga zlata, postat će na kraju prazne pozlaćene biste, šuplje iznutra, bez ijednog traga života.
Sretan je onaj koji sve to gleda pogledom Svevišnjeg, koji voli jednako svu svoju djecu.
Možemo li biti kao On??
Imati sve, a ne imati ništa??
Moglo bi se dodati štošta, ali bi bilo posve nepotrebno…
strah od siromaštva
7.04.2014. 11:45h Upisao: dedam
Vidiš dedam da ti možeš i bolje…
strah od siromaštva
prisutan svakodnevno u iluziji koju nazivamo životom kao i svaki drugi strah kojih je danas puno u "životu"
Danas se držim dva osnovna straha koja Vas muče a usko su povezana i govore sve o vama pa se raščlanjujte unutar sebe i sve će vam biti jasno, tako i vaša "duhovnost" na koju se pozivate. Strah od siromaštva je
strah koji mogu razumjeti isto kao što razumijem i strah od Boga. Povezanost ta dva straha je neraskidiva i nikada nisu odvojeni. Sada ste spremni vrištati o siromašnim i gladnim u našoj zemlji i pričati o suosjećanju, vama je to vaš život a meni je odsustvo neznanja u iluziji i glad za životom te vas mogu procijeniti kao siromašne znanjem i opet vi to vidite kao uvredu vama i onda me počinjete proklinjati ali se nakon nekog vremena se trznete jer proradi onaj drugi prisutni strah od Boga koji će vas kazniti pa se brzo počnete moliti za mene jer ipak neznam što činim. Iskreno ne činim ništa. Sve se događa unutar vas i unutar vaše iluzije. Vi proklinjete, Vi molite, Vi strahujete, Vi se igrate svakodnevno u svojoj iluziji života i dobrote Vaše. Sa svim svojim strahovima u Vašoj igri je sigurno da nikada nećete biti gladni straha jer iskazujete bogatstvo i šarenilo strahova tako da strah manje više ništa vam ne znači. Savjetujem da se opet vratite lijepim tekstovima i riječima duhovnih učitelja koji služe kao sredstvo za smirenje straha iako sam slobadan primjetiti da ste razvili imunitet i da slabo dijeluju u zadnje vreme kao i antibiotik u medicini. Hm, zaista interesantno, možda da se okrenete malo zavjerama za promjenu jer i tako Vi nemožete ništa promjeniti u svijetu iako imate plemenite namjere u svojoj iluziji zvanoj "Život" i mislili ste da nešto možete promjeniti. Promjenite iluziju.
Citat osobe koja zna:
Sada još za života na zemlji možete izabrati da li ćete i dalje sanjati razne snove o tome tko ste i što ste, što ste bili u prošlom životu, s koje ste planete došli ovdje i zašto; možete tražiti odgovore u starim mitovima ili u suvremenim znanstvenim teorijama o prirodi stvarnosti, pokušati proniknuti u tajne za ostvarenje svih želja, slijediti bezbrojna nova i stara učenja i/ili puštati vlastitoj mašti na volju... - Ili ćete pak u duševnom utihnuću dopustiti pravom „ja“ da uskrsne u vama i postupno ujedini što veći broj rasutih duševnih snaga u nepobjedivu vojsku koja jedina može osvojiti „carstvo nebesko“ i proniknuti prirodno u tajne o kojima se prethodno samo može špekulirati.
Jer čovjek se u prolaznom zemaljskom životu možete boriti za bezbrojne vrijedne ciljeve, a ipak sve promašiti ako ne otvori ona jedna vrata, koja samo on/ona možete otvoriti. Vrata vječnosti u sebi, dveri spasa Njemu koji je bio, koji jeste i koji će doći.
Da ne zaboravim čestitati magicusu na prostoru, čestitam, to mi je bio cilj, ovo gore zanemarite
NAGRAĐENI AUTORI
Elyca
ANTHONY PEAKE
IZVANTJELESNO ISKUSTVO
Povijest i znanstvena saznanja o astralnim putovanjima
Čovjeka su oduvijek zaokupljala astralna putovanja i postavljao si je pitanja koja su i danas aktualnausprkos „pomodnom stavu prizemljenog skepticizma".
I Anthony Peake od mladosti se zanimao za fenomene poput izvantjelesnog iskustva, lucidnog sanjanja i drugih neobičnih psiholoških opažanja. Vlastiti doživljaj astralnog putovanja, koji nije mogao ni htio zanemariti, potaknuo ga je na detaljno istraživanje ovih zdravorazumski neobjašnjivih iskustava.
U ovoj knjizi donosi svoja, ali i fascinantna svjedočanstva drugih ljudi čija se svijest odvojila od njihova tijela. Vodi nas na putovanje kroz povijest, teologiju i misticizam. Detaljno se bavi rezultatima najnovijih istraživanja na području psihologije, neurologije i neurokemije. Mnogo pozornosti posvećuje kvantnoj fizici koja bi, neočekivano, mogla pružiti odgovor na pitanje kako i zašto nastaje izvantjelesno iskustvo. Jer, doima se da um može komunicirati sa svijetom na neobične i zadivljujuće načine.
Autor predstavlja i vlastiti začudan model kojim tumači ovaj fascinantan fenomen. Smatra da je astralno putovanje stvaran doživljaj, no odvija li se doista u svijetu koji nas okružuje? Pridružite se autoru na ovom neobičnom putovanju i saznajte odgovor.
Format: 14x22 cm
Uvez: meki
Broj stranica: 166
Biblioteka: Matrix
ISBN: 978-953-257-225-4
Izdavač: Planetopija
Godina izdanja: 2012.
Cijena u knjižari: 119.00 kn
Internet cijena: 107.10 kn
Uštedjeli ste: 11.90 kn
Čestitamo nagrađenima!
Za preuzimanje vaših nagrada javite se našoj Maji na majalabos@gmail.com
Svima ostalima više sreće u sljedećoj temi mjeseca
bglavac
edin.kecanovic
