Misli se da je hranjenje, pijenje i seks, da su to osnovne potrebe u čovjeka. To jednostavno nije istina. Osnovna čovjekova potreba je da zabada nos. Gladan, žedan ili sit. Nos je organ koji raste cijeli život. Više raste što se više zabada. Kao i oči što su veće što se više čudiš.

Nos se može zabadati svjesno i nesvjesno, u govno ili guzicu… ili u neki odnos. Za ostala mjesta, ako i postoje, nisam čuo. (a da zabodeš nos…) Ukratko, misli se na to da ljudi zabadaju nos u tuđe stvar pa im sukladno tome obično i smrdi to tuđe. Ako je navikao na smrad, smrdi mu nesvjesno. Ako nije navikao na smrad, samo zna da smrdi. (kako mi smrdi…)

Kada čovjek zabode nos? Zabode ga kada ne vidi zdravim očima. Pa pokuša gledati nosom u nadi da se nosom bolje vidi. Činiti ovo, ovu radnju… je priznanje neznanja svrhe postojanja pojedinog organa. (vidiš kurcu…)

Zašto čovjek zabada nos? Zabada ga jer je to jedina mogućnost da mu vlastito ne smrdi.

I da zaključim, zabadanje nosa nam govori o tome koliko čovjek ne vidi pri zdravim očima. Što izravno ukazuje na stupanj blesavosti. Sada sam vam izrekao povijest nastanka uzrečice: ne vidiš pri zdravim očima. Nastavak te uzrečice glasi: pa zabodeš nos.

Sada još malo proširivanja znanja. Dalje ide ovako... pa zabodeš nos nastavlja se sa ... pa ga usereš. (a jesi ga usrao-la…)

Ubuduće, kada vidite nekog da gura nos u nešto što ga se ne tiče, ili u nešto vaše... to vam je to.