Ako u jednom društvu postoji i jedna jedina grupa glupana ili budala, postoji i mogućnost da zaglupe ili iz-budalesaju cijelo društvo. Naravno da među glupanima nisu svi briljantno glupi. Ima i onih tamno-glupih. Kao i malo-glupih.  I naravno da društvo svi neće zaglupiti istim intenzitetom a ni načinom. Postoje varijante. Te varijante su isprika da nisu svi jednako glupi. Da oni nisu jednako glupi. Isprika obična koja bi trebala dokazivati da postoje različitosti. Nema različitosti u ovom slučaju.

Moćni glupani, oni će moćno zaglupiti, razumni glupani, oni će zaglupljivati polako i sistematično. Sada kada znamo da svaki glupan nije isto glup, naravno da ni mi nismo glupi da ne bi zaključili da je svaki glupan opasniji od ijednog kriminalca. I naravno da nam nije svejedno hoćemo li i u kolikoj mjeri biti zaglupljeni budalom. Razumjeti budalu, ili razumjeti glupana, to je nemoguće. Normalan čovjek tu logiku ne može shvatiti. Normalan čovjek puno lakše shvaća i prihvaća logiku kriminalaca nego glupana.

Naravno, u tom jednom istom društvu, glupani su zamjećeniji od ostatka društva. Općenito, to je zato jer je ostatak društva uvijek iznenađen budalesanjem  glupana. A iznenađen,on  ne uspijeva nikada organizirati obranu zato jer napad nikada nema razumnu svrhu niti je može prepoznati. Uvijek i nezaobilazno, svaki od ostatka društva biva uvijek iznenađen svakom budalom. Mnogo se puta desi da se osobe koje važe za inteligentne i razumne, pokažu u svjetlu budale bez ikakvog hlada od sumnje. Djelovanje budala prodire u sve, pa i na mjesta gdje ih nikada i nikako ne bi očekivali. Iznenada, naravno.  

Broj budala je nemoguće odrediti, jer bi svaki broj koji bi odredili bio premalen. Vjerojatnost da je određena osoba glupa nezavisna je od bilo koje njene ostale osobine. Ako ostatka uopće ima. ako sve u totalu nije izblesano. Osoba koja je glupa, ona djeluje i proizvodi štetu ostatku društva bez da iz toga izvlači bilo kakvu korist, ponekad spremna i na poraz. Jer budala je na stavu, da ako je on glup, svi moraju biti glupi. Ostatak društva u pravilu uvijek podcjenjuje potencijal glupana za blesavljenjem. Glupa je osoba, najopasnija osoba koja postoji. I blesava istovremeno.

Što sa ostatkom društva? Općenito, ostatak društva čine inteligentni a to su oni koji misle da čine korist sebi a na kraju se ispostavi da su se okoristile budale. Zatim, nesretnici. I oni su ostatak. To su oni čije su radnje usmjerene da unesreće sebe a tim se unesrećivanjem okoriste budale i banditi, a to su oni koji se pokušavaju okoristi budalama ali usput unesreće i ostale. To je valjda jasno. Nesretnici imaju još jednu specifičnost. Oni bi da su svi nesretni skupa sa njima. Ne podnose budale, ali ne podnose isto tako nikog.

Sasvim je jasno da u ovom društvenom poretku, neki su banditi više a drugi manje, neki su inteligentni više a drugi manje, neki su nesretnici više a drugi manje. Postoje i inteligentni banditi ali i banditi koji su glupani, postoje nesretnici koji su glupi, kao i samo inteligentni koji su i banditi a i glupi. Ovaj sistem svatko iz društva može prostudirati i sam za sebe iznači ostale varijante. Ili bilo koje varijante. Bez ikakve sumnje, kada nastupi glupost i glupan,i šteta je svakako veća od dobrobiti.  To dovodi do konačnog zaključka.

Koji je to zaključak i kakav je faktor zaključka? Jedini faktor koji je u društvu uistinu opasan je glupost i glupani, oni glupani-glupani, odnosno, budale-budale, kao i glupani u raznim varijantama. Svakako, i među nama koje nitko ne smatra za glupane, a ni sebe takvima ne smatramo, čuči jedan glupi dio koji je uvijek mnogo veći nego što možemo zamisliti.

Eto, ispričao sam vam najbolje što sam umio. (brzo vode…) Tako nekako i sasvim zažeto postavljena je jedna teorija koja pokušava pojednostavniti kompliciranu strukturu u društvu i odnosima. Tu je teoriju postavio izvjesni gospodin Luk, i to onaj koji se ljušti (Cipolla) a čuo ju je od svog djeda, starog kineza po imenu Che-San.

Hvala svima na pažnji. Ima li pitanja?

( razvila se debata koja nije za javnost…. Ali, kao što možete pretpostaviti, zaključak rasprave je i početak ovog teksta… )

Govor održan na Institutu za zdravu pamet, dana gospodnjeg 09. 08. 2011. Izgovorenu u dahu i jedva pohvatano od sada već vještog zapisničara.