Svašta ljudi misle pa tako neki misle kako odnos mora biti nekonfliktan, temeljen na razmjeni komplimenata i ulagivanju.Gadno i sve kontaminirano nekim propisanim normama ponašanja. A norme su kao i svaki zakon, pisane za divljake baš kao i sve što je propisano, pisano je zbog divljaka. Zbog ljudi koji nisu pri zdravoj pameti. Neki stoga krivo misle da su neke norme i ponašanja nužnost. Za svih. Za one pri zdravoj pameti kao i za one bez zdrave pameti. A to nije tako.

Nekonfliktni odnosi, ljubakavi i samoslatkorječivi, nikakvi su odnosi i ne zaslužuju nositi ništa lijepoga što im se pripisuje. A ni kititi se tim perjem. To su u suštini loši, neintimni i bolesni odnosi. Konflikti iz ljubavi, oni su najbitniji građevni element u odnosima među ljudima. U konfliktima se očituje koliko je kome pamet zdrava a koliko bolesna. Konflikti produbljuju odnose i plitke tlapnje obogaćuju istinskim razumijevanjem, vode ka onom što neki zovu udisanje života punim plućima. Oni izdvajaju bolesnu pamet i time joj daju mogućnost da bude liječena.

Kritiziranje je najobičnija primjena moći. Kojom se nastoji vlastitim snagama utjecati na tijek događaja koji nam iz nekih razloga ne odgovara. Utjecanje vlastitim izmišljajem na tuđe mišljenje. U dobroj ili lošoj namjeri, sasvim svejedno. Sve su to kritizeri. Svi oni koji savjetuju, pametuju, sole,  indirektno iznose zabrane ali i dozvole.

Na ovaj ili onaj način, svi smo mi kritizeri i svi se razbacujemo primjenama moći. Gdje je onda problem? Problem je što neki kritiziraju a da se nisu izgradili a ni preispitali. Nikada. Pa ne mogu ni procjenjivati. Ne mogu procjenjivati gdje primijeniti moć, kod koga i na koji način. Zato, jer kako nisu izgradili sebe, ne mogu izgraditi ništa i nikoga. Jer pojma nemaju. Da imaju, izgradili bi sebe. Prvenstveno. Takve prepoznati, lako je. Oni nikada naglas neće reći ne seri ali će to misliti. Oni u svakoj situaciji ponavljaju stalno jedno te isto. Tupe neku napamet nabubanu vrijednost svima i svemu i pritom gube vrijeme. Zgubidani ili beskičmanovići. Svi smo mi malo oni, ali nas zdrava pamet navodi i zna se kada je dosta i gdje je zdravopametna granica. Jer svaki odnošaj, spolni ili jezični, ili bilo koji, on ne bi trebao biti silovanje. To da ne bi trebao, to nam govori zdrava pamet. Ako je ima. Ako je nema, siluje se kad se i kome povisi potencija. Gura se svoje i gotovo. Od špinata preko riže do ljubavi. Pa sve do povraćanja.

Kada se istinski voli i kada se poznaje prava ljubav, ona ljubav o kojoj se ne da ništa napisati, tada se posjeduje samodisciplina. Sve proizašlo u poteklo iz zdrave pameti, mudrosti i ljubavi. Onaj koji je pun ljubavi, taj ima rezultate, opipljive i provjerljive na svima od razina. On time zrači i to se vidi i osjeti. I ne lupeta uvijek jedno te isto.  I svakome jedno te isto. Ne lupetatati uvijek isto i svakome jedno te isto, to znači spustiti na nekoga ponekad malo zdrave pameti i potpomoći njegov duhovni rast. Tada je to zdravopametna primjena moći. Sve što nosi prizvuk rečenice „ja sam u pravu“, prauzrok je svih nedaća ljudskih. A za one kojima se to ne da objasniti, koji tupe uvijek jedno te isto i po svome svima redom bez obzira, na njima bi trebalo nužno primijeniti čekić terapiju. Iz čiste ljubavi. A ne one koju su negdje i od nekog nabubali napamet.

(daj više dodaj tu vodu...)