Njene su sestre na žbunu već mrtve pod naletima hladnog bijesnog vjetra. A ruža u vazi, ubrana prije tjedan dana još živi.

Živi li doista? Teku li njeni sokovi u modroj vazi? ili je to samo privid života?

Zašto je ispred zidnog sata? Zato što je sat stao...poput ruže je kojoj je prekinut dovod energije.

Baterija je mrtva...ali ona se može kupiti, nadomjestiti, možda i ponovno napuniti.

Istu se ružu ne može ponovno kupiti niti ponovno napuniti životom. U tome je razlika.

Čovjek teži udobnosti...pod cijenu života. Sklanja se i zatvara u svoj brlog gdje ga nitko neće uznemiravati i smetati.

Deviza je "Moja kućica, moja slobodica!"

Ali, nije li čovjek tada poput ubrane ruže samo privid života?