Nazove me jutros prijateljica vidovnjakinja čiju prognozu za novu godinu redovito objavljuje poznati tabloid. "Astrološka prognoza za 2015. je katastrofalna - ponavlja se 1991," kaže mi ona. "Daj mi reci što da im napišem?" 

I tako - kao i svake godine dosad - sastavljam joj preko telefona prognozu za novine.

 "Daj napiši narodnu poslovicu "Uzdaj se u se i u svoje kljuse!"...s druge strane žice, muk...a onda se javi: "Pa ne mogu tako seljački, daj nekako drukčije reci što misliš!"

"Dobro", velim joj, onda napiši ono što je već klasika - "U kineskom znakovnom pismu isti je znak za krizu i za nove šanse."

"A što ti to znači?" pita me.

"To znači da će oni koji su "Lezi ćebe da te j...e" biti prisiljeni da se uzdaju u se i u svoje kljuse. Drugim riječima toliko će im prigustiti da će se morati pokrenuti i probuditi poduzetnika u sebi ako žele preživjeti. Na primjer, više neće moći očekivali da im država plaća režije i lijekove...ili što im već treba. Jednostavno, država je pred bankrotom." 

"Hm, čisto sumnjam da se neće prvo buniti..." odgovara mi vidovnjakinja koja i sama uživa neku mirovinu na osnovu dva mjeseca radnog staža u 55 godina života, "bit će oštrih protesta."

"Pa onda napiši da će biti socijalnih nemira zbog sve manje kupovne moći i nezaposlenosti ali da će oni koji se okrenu osobnim resursima tu krizu preokrenuti u novu šansu. Tu sposobnost da se sami uzdržavaju ne bi nikad otkrili u sebi da nema krize.

Dakle, kriza im pruža pozitivnu šansu za osobnu promjenu. Završi tu prognozu optimističnim predviđanjem pa će vuk biti sit a koza cijela."

"Daj mi to sad polako izdiktiraj da zapišem," zapovijedi mi ona.

"E, vrijeme je da se uzdaš u se i u svoje kljuse," sad već ljutito završavam razgovor.

Pitam se da li je poruka shvaćena ili će sve i dalje ostati biseri pred svinjama?