Kako se približava 2012. sve više je razmišljanja o apokalipsi. Hoćemo li se uništiti sami, hoće li to biti iz svemira, hoće li to biti virus ili izvanzemaljci itd., itd...?

Sad je već globalno jasno da ljudske civilizacije budu periodično temeljito izbrisane s lica Zemlje, ali gle čuda, uvijek negdje preživi šačica neukih kako bi nova civilizacija mogla nevino krenuti ispočetka.

Takav je život, nije li? Jedni odlaze, drugi dolaze, a svaki je porod u principu krvav i bolan. Stoga, na nekoj razini treba poslušati što nam govore drevna iskustva pohranjena u našim genima i kroz život koračati otvorenih očiju, BUDAN. A na onoj svakodnevnoj i osobnoj, zaboraviti sve osim sadašnjeg trenutka.

Jer osobna apokalipsa u ovom životu stiže onog časa kad napustimo ovaj svijet, kad se spustimo s pozornice, kad se zavjesa spusti za nama. A onda je manje važno je li to 2012. ili neka druga godina.

Želim vam dobar dan i puno uživanja u svakoj sekundi vremena što smo zajedno na ovom planetu.