Bio jednom mladi redovnik u Kini, koji je bio vrlo ozbiljan učenik Dharme.

Jednom, naiđe na nešto što nije razumio, pa ode i upita svog učitelja za pojašnjenje.

 

Kad je učitelj čuo pitanje, počeo se grohotom smijati.

 

Potom je ustao i otišao, još uvijek se smijući.

 

Mladi redovnik se vrlo uznemirio zbog reakcije svog učitelja.

 

Sljedeća tri dana nije mogao jesti, spavati, ni misliti kako treba.

 

Poslije tri dana, ponovno ode do učitelja i kaže mu kako je uznemiren zbog njegove reakcije.

 

Kad je učitelj to čuo, kaže, "Redovniče, znaš li koji je tvoj problem?

 

Tvoj problem je da si GORI OD KLAUNA!"

Čuvši te riječi, redovnik je bio šokiran, "Ali presvijetli gospodine, kako možete reći takvo što?!

 

Kako ja mogu biti gori od klauna?"

 

Učitelj pojasni, "Klaun uživa kada se drugi smiju.

 

Ti?

 

Ti si uznemiren, jer se druga osoba smije.

 

 Kaži mi, zar nisi gori od klauna?"

Kad je redovnik to čuo, počeo se smijati.

 

 Bio je prosvijetljen.

 

Biti u stanju da se smijemo sebi samima i prihvatiti čak i smijeh drugih i ne uzimati ga kao uvredu je zaista sami vrh prosvjetljenja.