Blatnjavi put
Jednom Tanzan i Ekido zajedno putovaše po blatnjavom putu.
Jaka kiša je još uvijek padala.
Idući putem, sretoše lijepu djevojku obučenu u svileni kimono obavijen pojasom, koja nije mogla da pređe raskršće.
Dođi, djevojko, reče odmah Tanzan.
Podigavši je u svoje naručje, prenese je preko blata.
Ekido ne progovori do navečer, sve dok ne stigoše do hrama u kome je trebalo da prenoće.
Tada više nije mogao da se suzdrži.
Mi svećenici ne prilazimo blizu ženama, reče Tanzanu, posebno ne mladim i lijepim.
To je opasno.
Zašto si ti to učinio?
Ja sam djevojku ostavio tamo, reče Tanzan.
Da li je ti još uvijek nosiš?
bglavac
edin.kecanovic
