Kineski učitelj zena, Hjakuđo, radio je sa svojim učenicima čak i u svojoj osamdesetoj godini, uređujući vrtove, čisteći zemlju, i krešući drveće.

Učenicima bijaše žao da gledaju starog učitelja kako naporno radi, ali znadoše da ih on ne bi slušao kada bi mu savjetovali da prestane.

Zato mu sakriše alatke.

Toga dana učitelj nije jeo.

Ni sutradan, a ni sljedećeg dana.

"Možda je ljut što smo mu sakrili alatke", nagađaše učenici.

"Bolje da mu ih vratimo."

Istog dana kada su to učinili, učitelj je radio i jeo kao i ranije.

Uvečer ih je poučio: "Bez rada, nema jela".