Zašto?

 

   I sedam godina nisam zapisao niti jedne crte.

   Razloga za to mora biti, ali ne znam, iako se mučim

da ga dokučim.

   I dok pišem ovu pjesmu u prozi

stihovi naviru i niču.

   Jedno je pjesma, a drugo pjesma u prozi.

   Riječ nije samo ono što ona znači, nego

i ono kako zvuči u sklopu riječi.

   Ako me više zanosi zvuk nego značenje

riječi, zašto nisam nastavio i sada da sričem

stihove u melodiozne harmonije?

    Valjda zato što u meni samom dugo nema

sklada ni sa sobom ni sa svijetom.

   Ili zato što (iako sve teče suludo brzo) ipak se ništa ne događa

ili ne bar u meni, nešto zaista pjesme vrijedno?

 

5.1.1988