ŠTO JE EKOLOGIJA?

Šira javnost naziv “ekologija” popularno upotrebljava za zaštitu prirode u užem smislu, tj. zaštitu čovjekova okoliša.

Manje je poznato da je ekologija moderna interdisciplinarna znanost.

U prošlom stoljeću njemački biolog E. Hoeckel prvi je upotrijebio izraz “ekologija” za znanost koja se bavi proučavanjem odnosa između živih bića i okoliša.

Korijen tog pojma su grčke riječi oikos (dom, stanište) i logos (znanje, učenje).

Možemo pojednostavljeno reći da je ekologija znanost o održavanju živog svijeta u cjelini.

U jednom udžbeniku biologije za drugi razred srednjih škola (poglavlje ekologija) piše: “U prirodi su sve pojave međusobno povezane.

Iste temeljne ekološke zakonitosti ostvaruju se u vrlo različitim oblicima živih bića, u njegovim različitim zajednicama i u različitim staništima, biotopima.”

Održavanje živih bića u prirodi temelji se na odnosima živih bića i prirode.

To, naravno, vrijedi i za čovjeka.

U daljnjem tekstu udžbenika nalazimo definiciju novog znanstvenog pojma na primjeru jednog jezera:

“Takvim uzajamnim odnosima jezerska biocenoza i jezersko stanište uvjetuju do te mjere da zajedno čine cijelo-sustav u kojem su sva zbivanja – fizička, kemijska i biološka – povezana u jedinstvenom procesu kruženja tvari i proticanja energije.

To je cjelovitost biotopa i biocenoze, EKOSISTEM, ovom slučaju jezerski ekosistem.”

Pojmom ekosistem ekologija znanstveno poništila strogu podjelu živu i neživu prirodu i na biološkom planu inicirala ideju o jedinstvu živih sustava u prirodi.

Na idućoj stranici istog udžbenika kaže se: “Biotički sustav biosfere uključuje se u stupnjevitu organizaciju čitave prirode.

Takva organizacija prirode polazi od elementarnih čestica materije preko atoma, molekula (kao spojeva atoma), stanica (kao živih kompleksa molekula), populacija, biocenoza preko ekosistema i biosfere, sve do sustava nebeskih tijela i čitavog svemira.”

Pojam života i njegov opseg, koji je do sada bio ograničen na tzv. živu tvar – protoplazmu, proširuje se na čitav univerzum.

U novoj viziji postojanja ekološki zakoni ujedinjuju sve što smo razumijevali kao živo i neživo u jedinstvenu cjelinu, od mikro do makro svemira.

U jednoj bari (ekosistemu), život je produkt međusobne ovisnosti njihovih komponenti, “živih” i “neživih”, po istim principima i zakonima po kojima funkcionira organizam čovjeka.

Sve individue i mnogobrojni živi sustavi povezani su u lanac hijerarhijske organizacije unutar prirode.

Svaka individua je samostalna jedinica života, a ujedno sastavna i funkcionalna jedinica organizacijske cjeline kojoj pripada.

Pojam života više ne možemo znanstveno definirati samo fenomenima, nego i principima, zakonima koji su zajednički za čitavu prirodu čiji smo i mi dio.

nastavlja se