Svakog slijepog putnika, lancima okovana, Bog dovlači k Sebi, radilo se o pravednom ili o rđi. Svi se putnici dolaženju opiru, osim onih, koji znaju tajne božanskog čina. Zapovijed 'Dođi protiv svoje volje', upućena je slijepom dolazniku; 'dođi od svoje volje', rečeno je čovjeku, istinom othranjenu. Dok onaj prvi, poput dojenčeta, voli dojilju zbog njezina mlijeka, drugi joj je srce poklonio, Njoj, velom zastrtoj. 'Dojenče' ne zna ljepotu Dojilje: ono želi tek Njezino mlijeko. Istinskomu Njezinom ljubitelju, nije ni do čega, osim do njegove vlastite jednosmjerne odanosti Njoj. Bez obzira ljubi li tragatelj Boga zbog onoga što Bog nije, kako bi neprekidno uživao u Njegovu blagu, ili ljubi Boga zbog Njega samoga, i ni zbog čega drugoga izvanjskoga, kako ga ono ne bi od Boga odvojilo - u oba slučaja potraga kreće iz istog Izvora, iz srca, kojega ote taj božanski Otmičar.