Šime Ljubić

Don Šime Ljubić (Stari Grad na Hvaru, 24. svibnja 1822. - Stari Grad na Hvaru, 19. listopada 1896.), župnik, hrvatski arheolog, povjesničar i biograf.

Kuća i mauzolej don Šime Ljubića, Stari Grad (Hvar)

Studirao je teologiju u Zagrebu, a povijest i slavistiku u Beču.

Bio je upravitelj Arheološkog muzeja u Splitu, a boravio je u Mletačkim arhivima gdje se skupljao građu koju je kasnije objelodanila JAZU.

Kasnije je bio ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu.

  

Osnovao je Hrvatsko arheološko društvo i pokrenuo njegovo glasilo "Viestnik hrvatskoga areheologičkoga družtva".

 

Pisao je radove iz antičke numizmatike, o prepovijesnim i rimskim nalazima, skupljao građu za Narodni muzej, objavio srednjevjekovne statute Budve, Skradina i Hvara te radove o odnosima Dubrovnika i Venecije, o Markantunu de Dominisu, Petru Hektoroviću.

Sudjelovao je u narodnom preporodu u Dalmaciji, a bavio se i književnim radom.

Vijest da je UNESCO u Quebecu na Listu svjetske baštine uvrstio i glasovito Starogradsko polje obradovala je brojne poklonike prirodne i kulturne baštine u našoj zemlji.

Ipak, većina medija je u tom smislu spominjala antički ager, kao da je riječ o rimskoj parcelaciji zemlje, što naravno nije točno, jer je po srijedi hora, dakle, najbolje sačuvani primjer starogrčke parcelacije na Mediteranu.

Prvi je to ustvrdio akademik don Šime Ljubić još u XIX. st.,

Zbornik, sadržava uz radove izrečene na skupu i bibliografiju Šime Ljubića te literaturu o njemu, a time se uzvratio dug poznavanju zaslužnoga svestranog hrvatskog znanstvenika