PROČITANO

419

PUTA

JIDDU KRISHNAMURTI

Svi mi želimo postati poznati ljudi, ali onoga trenutka kada želimo postati nešto – mi više nismo slobodni.

JIDU KRISHNAMURTI

Učenje je kretanje od trenutka do trenutka.

Sloboda od želje za odgovorom je prijeko potrebna za razumijevanje problema.

Okončanje patnje je početak mudrosti.

Znanje uvijek leži u sjenci gluposti.

Meditacija je oslobođenje od misli i kretanje ka ekstazi istine.

Meditacija je eksplozija inteligencije.

Važno je učenje. Tko je učitelj nije važno.

Sloboda i ljubav idu zajedno. Ljubav nije reakcija. Ako te volim zato što ti voliš mene, to je onda trgovina, stvar koja se kupuje na pijaci; to nije ljubav.

Sve ideologije su idiotske, bilo da su vjerske ili političke, jer to je konceptualno razmišljanje, konceptualna riječ, koja je nažalost tako duboko podijelila ljude.

Svi mi želimo postati poznati ljudi, ali onoga trenutka kada želimo postati nešto – mi više nismo slobodni.

Biti dobro prilagođen duboko bolesnom društvu nije mjera zdravlja.

Smatram da ne postoji put do istine, njoj ne možete prići nijednim putem, nijednom religijom, nijednom sektom.

To je moja točka gledišta, kojoj sam potpuno i bezuvjetno dosljedan.

Istina, budući neograničena, neuvjetovana, nepristupačna nijednim postojećim putem, ne može biti organizirana; niti ijedna organizacija treba biti osnovana da vodi ili prisiljava ljude uz bilo koji poseban put.

Ako to shvatite, tada ćete uvidjeti kako je nemoguće organizirati vjeru.

Vjera je čisto osobna stvar, i ne trebate i ne smijete je organizirati.

Ako to učinite, postaje mrtva, kristalizirana.

Postaje religija, sekta, vjerovanje koje se izlaže drugima.

To je ono što svi širom svijeta pokušavaju učiniti. Istinu ne možete spustiti dolje, već pojedinci moraju učiniti napor da je dostignu.

Ne možete spustiti planinski vrh u dolinu.

Opis nije opisano; ja mogu opisati planinu, ali opis nije planina, i ako se uhvatiš u opis, kao što većina ljudi radi, onda nikada nećeš vidjeti planinu.

Kada netko izgubi duboko intiman odnos sa prirodom, tada hramovi, džamije i crkve postaju važni.