Upisao:

mlabos

8. svibnja 2020.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

428

PUTA

Jezik emocija

Emocije su dugo bile na margini psiholoških istraživanja, ali od druge polovice XX. stoljeća u psihologiji se događa zaokret. Pojavljuju se nove teorije kojima je zajedničko to da emocije smatraju važnim aspektom ljudske psihe. One su prepoznate i kao snažan izvor psihičkih poteškoća, ali i kao nešto što može uvelike obogatiti naš nutarnji život.

Svi želimo biti sretni.

Bez obzira kroz koju formu sreća dolazi (ljubav, prijateljstvo, slava, moć ili bogatstvo), uvijek je praćena emocijama – stanje sreće je stanje velike emocionalne ugode.

Međutim, vezivati sreću uz emocije znači postaviti je na nesigurne temelje, jer emocije su i same nestabilne.

Svjesni smo koliko često mijenjamo svoje raspoloženje: u jednom trenutku smo zadovoljni, a već u sljedećem se ponašamo kao da su nam sve lađe potonule.

Budući da smo stalno pod utjecajem emocija, mogli bismo lako zaključiti da ih izvrsno poznajemo i da o njima ne treba posebno pričati.

Poznajemo li emocije?

Od razdoblja prosvjetiteljstva naša je zapadna kultura snažno podupirala gledište da su emocije nešto djetinjasto, destruktivno, neprijatelj racionalnosti.

Veličao se čovjek kao racionalno biće, a razum i emocije smatrane su suprotstavljenim kategorijama.

Ovaj omalovažavajući stav prema emocijama prisutan je i danas: kad neku osobu opišemo kao “emocionalnu”, pod tim podrazumijevamo da je nestabilna, iracionalna i nepouzdana.

Emocije su dugo bile na margini psiholoških istraživanja, ali od druge polovice XX. stoljeća u psihologiji se događa zaokret.

Pojavljuju se nove teorije kojima je zajedničko to da emocije smatraju važnim aspektom ljudske psihe.

One su prepoznate i kao snažan izvor psihičkih poteškoća, ali i kao nešto što može uvelike obogatiti naš nutarnji život.

Utjecaj emocija

Utjecaj emocija je mnogostruk.

Emocije, prije svega, utječu na naše tijelo.

Pod njihovim se djelovanjem mijenja izraz našeg lica, boja glasa, naše držanje.

Kad se nečega stidimo, često spuštamo pogled, zacrvenimo se u licu.

Kad nas je strah, problijedimo, srce nam ubrzano kuca, a tijelo drhti.

Kad nas gleda netko tko je jako ljut ili bijesan, imamo osjećaj kao da nas gleda zvijer, a ne čovjek.

Pod dugotrajnim utjecajem određenih emocionalnih stanja javlja se i cijeli niz psihosomatskih bolesti.

Na takva je stanja osobito osjetljiv želudac, pa dugotrajna psihička napetost može rezultirati čirom na želucu.

Stres može dovesti i do slabljenja imuniteta, a time i do povećane sklonosti prehladama.

Emocije također utječu i na naš um. Riječ emocija potječe od latinskog emovere, što znači “pokrenuti”.

One nas tjeraju da prihvatimo određenu perspektivu ili viziju stvari.

Ovo emocijama obojano viđenje obično ne odgovara stvarnosti, jer često postoji velika razlika između onoga kakvima nam se stvari čine i onoga kakve one uistinu jesu.

Ovo osobito vrijedi kad su u pitanju snažne emocije kao što su zaljubljenost ili mržnja: zaljubljena osoba nije ili ne želi biti svjesna nedostataka voljene osobe, već je idealizira; ako pak mrzimo neku osobu, onda nerado priznajemo njene dobre strane.

Naš um, za koji smo skloni vjerovati da je objektivan tumač stvarnosti, u stvari je često pod vrlo snažnim utjecajem naših emocija.

Međutim, ovaj utjecaj je obostran – emocije i misli međusobno se isprepliću tako da ih je praktički nemoguće odvojiti.

Pomisao na neku osobu ili situaciju može u nama pokrenuti lavinu emocija, a ove nas emocije mogu pokrenuti na djelovanje.

Emocije tako postaju neka vrsta prijenosnika između naših misli (uma) i našeg djelovanja.

Ako nam je stalo do nečega, ako smo emocionalno angažirani oko nečega, onda ćemo se i stvarno angažirati oko toga.

Emocije nas mogu i ometati u djelovanju.

Ako, primjerice, moramo održati govor pred većim skupom ljudi, trema može učiniti naš govor nepovezanim i konfuznim.

Negativne emocije

Današnja psihologija više pažnje posvećuje negativnom nego pozitivnom utjecaju emocija.

Ove negativne emocije naziva i destruktivnim emocijama, jer nas one ograničavaju, umanjuju moć rasuđivanja, remete koncentraciju, izazivaju zbrku te nas čine svojim robovima.

Dvije izrazito destruktivne emocije su strah i bijes.

Osim u situacijama kad nam je život ugrožen i kad se strah pojavljuje kao zaštitni mehanizam, strah se pojavljuje i u mnogim drugim životnim situacijama.

Svaka velika životna promjena, svaki korak u novo i nepoznato praćeni su većim ili manjim strahovanjem.

Tu je strah od neuspjeha.

Ako ovaj strah poprimi pretjerane dimenzije, može dovesti do potpune blokade – neki student uslijed prevelike treme može potpuno zakazati na ispitu iako se spremao za njega.

Strah treba nadvladavati.

Ako želimo ići naprijed, uvijek postoji veća ili manja doza rizika, ali to je cijena koju moramo platiti da bismo postigli nešto novo.

Ne smijemo sami sebe osuditi na nedjelovanje jer, ako ništa ne činimo, ništa nećemo niti postići.

Što više budemo odustajali i ustupali mjesto strahu, to ćemo manje biti sigurni u sebe.

Jedini način da se pobijedi strah jest djelovanje.

Strah može u početku biti velik, ali kad počnemo djelovati, on će biti sve manji i manji.

Najvažnije je učiniti prvi korak.

Za razliku od straha koji se manje ili više tiče nas samih, bijes se odražava i na sve one koji nas okružuju.

Osobe zahvaćene bijesom reagiraju vikom, lupaju vratima, bacaju predmete koji im se nađu pod rukom, a nakon što su iskalile svoj bijes, slijede kajanje i osjećaj krivnje.

Druge osobe potiskuju bijes pa se on nakuplja malo po malo sve dok neki, često beznačajan događaj ne izazove pravu eksploziju bijesa (tzv. kap koja je prelila čašu).

Suvremena psihologija sve više ukazuje na potrebu kontrole nad ovim emocijama.

U tu svrhu savjetuje sljedeće:

priznati postojanje određene emocije
sagledati situaciju što objektivnije kako bismo mogli doći do uzroka emocija
izbjegavati, koliko je moguće, situacije koje izazivaju neugodne emocije
aktivirati se u nečemu što nam je ugodno
pronaći određeni vid relaksacije
humor

Tradicija također poznaje svu složenost ljudskih emocija, a kad govori o negativnim emocijama, tada prvenstveno misli na njihov negativan utjecaj na um.

To su emocije koje narušavaju mir, ravnotežu uma i tjeraju ga da prihvati pogrešno viđenje stvarnosti.

U budizmu se govori o pet negativnih emocija koje se naziva pet “otrova za dušu”.

To su mržnja, žudnja, neznanje, ponos i zavist.

Mržnja je snažna emocija koja teži za tim da naudi nekome, da uništi nečiju sreću.

Žudnja za senzualnim užicima i posjedovanjem ima za posljedicu to da postajemo slijepi za sve oko sebe osim za objekt naše žudnje.

Postajemo neobzirni prema tuđim osjećajima i potrebama te nerijetko nanosimo bol ljudima oko sebe.

Neznanje je nedostatak uvida u ono što trebamo napraviti ili izbjeći da bi se izbjegla patnja i zadobila sreća.

Ponos ima mnogo aspekata. To može biti osjećaj superiornosti u odnosu na druge, precjenjivanje vlastitih kvaliteta, a podcjenjivanje tuđih.

Zavist je nemogućnost radovanja tuđoj sreći.

Lakše nam je suosjećati s tuđom patnjom, nego “oprostiti” nekome tko je sretniji i uspješniji od nas.

Budistička tradicija govori i o neophodnosti ovladavanja negativnim emocijama.

Tri su načina rada s emocijama: djelovanje nakon proživljene emocije, tijekom obuzetosti emocijom i prije nego se emocija pojavi.

Najčešće je djelovanje nakon emocije, to jest tek kad ona “odradi” svoje postajemo svjesni svih njenih loših posljedica.

Ovakva višekratna loša iskustva s vremenom nas počinju učiti da pomalo počnemo obuzdavati svoje negativne emocije.

Sljedeći korak je djelovanje za vrijeme proživljavanja neke emocije.

Iako je emocija još uvijek prisutna, potrebno je uložiti voljni napor da se preokrene smjer njenog djelovanja.

Potreban je napor kako bismo se izdigli iznad trenutne situacije i pokušali malo objektivnije i razboritije sagledati stvari.

Tek na kraju dolazi djelovanje prije nego se emocija pojavi.

To znači da stvari treba sagledati iz točke koja je malo iznad razine naših svakodnevnih želja i htijenja kako bi se spriječila mogućnost njihove pojave.

Radi se o oslobođenju od negativnih emocija.

Primjerice, bijes se više ne pojavljuje te se više nema što obuzdavati.

Ovo stanje je posljedica spoznaje, ostvarena je nutarnja transformacija.

Pozitivne emocije

Kontrolirati negativne emocije ne znači neosjetljivost i bezosjećajnost.

Potrebno je probuditi čiste, uzvišene emocije koje su izraz istinske ljudske prirode. Suosjećanje, razumijevanje, osjećaj za lijepo i dobro, osjećaji su koji su inspirirali velike ljude svih vremena.

Oni vode k nutarnjoj stabilnosti i miru.

Sve radosti koje postoje na ovom svijetu
Sve proistječu iz želje da drugi budu sretni;
Sve patnje koje postoje na ovom svijetu
Sve proistječu iz želje da ja budem sretan.

Šantideva, budistički učitelj, VIII. stoljeće

Emocije utječu na naše viđenje stvarnosti, ali isto tako i naše razmišljanje utječe na emocije.

Razmišljanje o ljudima koji pate, svijest o tome da nas bole slične stvari, može probuditi suosjećanje i ljubav prema drugima, a istovremeno odagnati negativne emocije kao što su zavist, ljubomora, mržnja.

Ispravno razmišljanje je sposobnost promatranja sebe.

To znači učiti promatrati se objektivno, analizirati vlastite misli, osjećaje, znati razlikovati ono što je dobro od onog što je loše i, konačno, moći ispravno djelovati. Ispravno razmišljanje pomaže nam steći dragocjena iskustva iz svega onoga što smo proživjeli.

Autor: Marica Borović

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!