Član mlabos

Upisao:

mlabos

OBJAVLJENO:

PROČITANO

60

PUTA

Dogodilo se na današnji dan...29. prosinca 1981.

Dogodilo se na današnji dan...29. prosinca 1981.
Najplodniji i najsvestraniji književnik u povijesti hrvatske književnosti, Miroslav Krleža

MIROSLAV KRLEŽA

Rođen: 7. srpnja 1893 . u Zagrebu
Umro: 29. prosinca 1981. u Zagrebu

Najplodniji i najsvestraniji književnik u povijesti hrvatske književnosti, Miroslav Krleža, koji se rodio 7. srpnja 1893. u Zagrebu, ostvario je vrhunske domete u svim književnim vrstama.

Iako je nasljedovao bogatu europsku kulturnu i književnu baštinu, nije se priklonio nijednom utvrđenom modelu pa se ni njegov opus ne može svrstati ni u jednu stilsku formaciju.

Osebujnost su njegova stvaralaštva, među ostalim, i iste tematske cjeline u svim djelima, esejima, romanima, dramama, opsesivne teme intelektualca suočena s rasapom individualne svijesti.

Oko Krležina života i djela lomila su se koplja, od ideološke pripadnosti do uklopljenosti u društveni sustav.

Uređivao je sve, od Legendi preko časopisa do Zastava.

Na mnogo što je odgovarao novim književnim djelom: Moj obračun s njimaDijalektički antibarbarus.

Najveću je možda poruku dao suvremenim Baladama Petrice Kerempuha.

A lucidni eseji i dnevnički zapisi aktualno su i živo štivo, koje danas itekako vrijedi čitati.

Desetljeća Krležina stvaralaštva obilježila su 20. stoljeće, značila pravu razdjelnicu, tematsku, ideološku i estetsku mjeru svega što je napisano u tom razdoblju u hrvatskoj književnosti.

No, u skladu s njegovim geslom da je cijeli život pjesma bez poante, Krležina fizička smrt 1981. godine nije značila kraj.

Osobit kakav je bio, ostavio je naraštajima marginalije, rukopise koji su otvoreni tek 20 godina nakon njegove smrti.

Otac jedne od najvažnijih hrvatskih kulturnjačkih institucija,Leksikografskog zavoda, književnik, novinar, teoretičar, velik je dio života posvetio kazalištu.

U memoarskoj prozi ‘Na rubu potkove’ Nikole Batušića postoji poglavlje ‘Moji nerazgovori s Krležom’ u kojima se autor pomalo ironično prisjeća velikoga pisca.

Događaj koji ćemo ovdje opisati zbio se, prema Batušiću, 1960., povodom stote, isforsirane zajedničke obljetnice zagrebačkog i novosadskoga kazališta.

Tada je u zagrebačkom HNK-u izvedena poznata drama Miroslava Krleže ‘U logoru’ u režiji Branka Gavelle.

Nakon izvedbe drame, slavlje s dodjelom plaketa se nastavljalo u hotelu Internacional.

Gavella nije želio ići na večeru, no morao je, tako da su za istim stolom te večeri sjedili Branko Gavella, Nikola Batušić, Miroslav Krleža i tadašnji intendant HNK-a Duško Roksandić.

Krleža se uvrijedio jer konobar prvo nije znao što pisac pije, a potom mu je donio Courvoisier u čaši, a ne cijelu bocu.

Nakon toga je uslijedila stvarno komična scena kada su glumci tijekom večere prišli redatelju s primjedbom da jedan od glumaca u predstavi nije dobro imitirao zvuk trube kojom se najavljuje konjski juriš.

Glumci su zapravo namjerno napravili scenu, pokušavajući izazvati Gavellu i Krležu, što im je i uspjelo.

Dvoje ljudi koji su stvarno zadužili hrvatsko kazalište i kulturu uopće, proveli su neko vrijeme na ratištu u Galiciji, (Gavella je 1.svjetski rat završio s činom poručnika, a Krleža je pobjegao iz vojne škole) započeli su raspravu, čak su improvizirali šakama trublje i zvuk poziva na juriš.

Kasnije te večeri Krleža i Gavella još su raspravljali kako treba ispravno držati sablju, za što je poslužio Gavellin štap.

Tako da su oboje, prvo Gavella potom Krleža, izvodili po dvorani hotela različite mačevalačke figure.

Ova anegdota simptomatična je za odnos pisca i redatelja koji je karijeru izgradio upravo na postavljanju Krležinih drama, iako je poznato da neke od njih, npr. glembajevski ciklus, uopće nije cijenio.

Miroslav Krleža rođen je 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu, a taj je dio svoga života opisao u prozi ‘Djetinjstvo u Agramu’.

Naobrazbu je započeo u Pečuhu u Ludovicejskoj vojnoj akademiji, no već 1913. godine bježi s nje te preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju gdje se priključuje vojsci, koja ga vrlo brzo na temelju tjeralice iz vojne akademije uhićuje.

Godinu dana kasnije započinje I. svjetski rat, Krleža je uskoro mobiliziran i poslan na bojišnicu u Galiciju.

U ratu je proveo kratko vrijeme jer je zbog lošeg zdravstvenog stanja smještan u vojne bolnice i toplice, no svejedno je na bojištu proveo dovoljno vremena koje mu je poslužilo kao inspiracija za mnoga kasnija djela.

Jedno od njih je i ‘Hrvatski bog Mars’, zbirka novela u kojoj potpuno u skladu s tadašnjim europskim strujanjima u književnosti, naturalizmom i ekspresionizmom, opisuje stradanje hrvatskih vojnika upravo u Galiciji gdje je i sam bio.

Bitka u Galiciji, u kojoj je prema povijesnim podacima poginulo 630 000 vojnika, vodila se od 26.03.1914. do 17.09.1914., između austro-ugarske vojske (čiji su pripadnici bili i Krleža i Gavella) te ruske vojske, čijom pobjedom je bitka završila.

Krležu je ta bitka inspirirala za dramu Galicija u kojoj vrlo zorno opisuje ranjene vojnike i stanje u tadašnjim vojnim bolnicama.

Suprugu Belu Miroslav Krleža upoznao je ubrzo nakon povratka s bojišta, još za vrijeme trajanja 1. svjetskog rata, 1916. godine u Zagrebu.

Zajedno su proveli cijeli život, čak su i umrli iste godine, 1981.

Na adresi Gvozd 23, živjeli su od 1952. godine, a danas je njihov stan uređen kao izložbeni prostor i otvoren za posjetitelje.

Bela Krleža bila je glumica, debitirala je u zagrebačkom HNK-u ulogom barunice Castelli u ‘Gospodi Glembajevima’, kasnije je bila poznata po ulogama u mnogobrojnim komedijama, kao i po igranju naslovnih ženskih likova uglavnom u dramama svojega supruga kao što su ‘U agoniji’, ‘Leda’, ‘Aretej’.

Krležine prve poezije, ‘Pan’ i ‘Tri simfonije’ također su objavljene za vrijeme 1. svjetskog rata, točnije 1917.godine.

Mnoge Krležine drame pisane su pod velikim utjecajem skandinavskih autora Henrika Ibsena i Augusta Strindberga.

Kritičari se slažu da kod Krleže postoje tri dramska tematska ciklusa.

Prvom pripadaju simbolički i lirski intonirane drame okupljene u zbirci ‘Legende’ (‘Legenda’, ‘Maskerata’, ‘Michelangelo Buonarotti’, ‘Kristofor Kolumbo’, ‘Kraljevo’, ‘Adam i Eva’) napisanoj između 1917. i 1920.

U tome ciklusu jedna od najvažnijih je drama ‘Kraljevo’ (1918.).

Radnja drame događa se na sajmu, a u kaosu tog prostora na istoj sceni suprotstavljeni su živi i i mrtvi likovi.

Važnost ‘Kraljeva’ je u tome što je ono po svim elementima ekspresionistička drama, a napisano je u vrijeme kada je ekspresionizam bio tek u začetku čak i u Njemačkoj, koja se smatra domovinom tog pravca, tako da je Krleža napisao djelo koje je u potpunosti odgovaralo kontekstu tadašnjih modernih strujanja u svijetu.

Drugom tematskome ciklusu pripadaju drame koje se bave ratnom tematikom, i u kojima su prikazane socijalne prilike netom prije raspada Austro-Ugarske monarhije.

To su ‘Golgota’, ‘Galicija’, ‘Vučjak’, ‘U logoru’, drame nastale početkom i sredinom dvadesetih godina 20. stoljeća.

Treći tematski krug ujedno je i najpoznatiji, a Krleža ga je pisao pod očitim utjecajem nordijskih dramatičara Ibsena i Strindberga.

Njemu pripada vjerojatno najpoznatija trilogija Krležinog dramskog opusa, ‘Gospoda Glembajevi’, nastala 1929. godine, koja uključuje tri drame: ‘U agoniji’, ‘Gospoda Glembajevi’ i ‘Leda’.

Tri drame vežu se na knjigu proze pod naslovom ‘Glembajevi’, koja sadrži novele, fragmente i literarne portrete likova glembajevskoga kruga.

Ta svojevrsna genealogija jedne agramerske patricijske obitelji u cijelosti je prvi put tiskana 1945. godine.

U glembajevskom ciklusu Krleža se bavi propašću bogate zagrebačke građanske obitelji.

Radnja same drame ‘Gospoda Glembajevi’ događa se ljetne noći 1913.godine, a središnji dramski sukob uključuje oca Ignjata Jacquesa Glembaya i njegovog sina Leonea koji se nakon jedanaest godina izbivanja po europskim gradovima zbog majčine smrti i očeve ženidbe barunicom Šarlotom Castelli, vratio u Zagreb.

Drama završava jednom od najpoznatijih scena, hrvatske dramske književnosti, gdje Leone svoju maćehu i nekadašnju ljubavnicu, barunicu Castelli, ubija škarama.

Smatra se da je trilogija o Glembajevima jedno od najprevođenijih Krležinih djela, a u treći tematski ciklus pripadaju i drame napisane krajem pedesetih i ranih šezdesetih: ‘Aretej’ i ‘Saloma’.

Nakon stvaranja kraljevine SHS, zbog svoje oduševljenosti Lenjinom i sovjetskom revolucijom, Krleža postaje članom komunističkog pokreta i započinje svoju intenzivnu spisateljsku karijeru.

Gotovo da nema žanra u kojem se nije okušao, pisao je poeziju, prozu, romane, drame, novele, eseje, memoarsku prozu i dnevnike, polemike, eseje…

No, oduševljenje komunizmom je splasnulo dolaskom Staljina na vlast u Rusiji i njegovim čistkama, tako da je 2. svjetski rat Krleža dočekao posvađan s istomišljenicima iz Komunističke partije.

Nakon antifašističke pobjede u ratu i ubojstva Krležina zaštitnika Krešimira Vranešića, piščevu dugu jezičinu često je na slobodi održavalo samo prijeratno prijateljstvo s Titom.

1950. Krleža pokreće Jugoslavenski leksikografski zavod, danas Leksikografski zavod Miroslav Krleža.

1967. potpisuje „Deklaraciju o položaju hrvatskog jezika“.

Do kraja života radi u Leksikografskom zavodu, a umire 29.12.1981. u Zagrebu.

‘Balade Petrice Kerempuha’ Krleža je napisao 1936.godine, u kojima je opisao događaje od 16.st. do 19.st.

Za to djelo stvorio je novi kajkavski, jezik kojim se nikad nije govorilo niti pisalo.

Pri stvaranju se koristio ‘Gazophylaciumom’ I. Belostenca, te ostalim autorima koji su pisali na kajkavskome: Vramcem, Habdelićem, Pergošićem i Brezovačkim.

Glavni lik Petrica Kerempuh, „žalosni pismoznanec“, čovjeka je iz naroda, probisvijet i varalica, a u našu je književnost došao preko pustolovina i lika njemačkog Tilla Eulenspiegela.

Među najpoznatijim baladama su ‘Ni med cvetjem ni pravice’, ‘Khevehiller’ ‘Planetarijum’ gdje je sumirao hrvatsku povijest.

Najpoznatiji romani koje je napisao su: ‘Povratak Filipa Latinovicza’, napisan 1932. godine, koji se smatra prvim hrvatskim modernim romanom; ‘Na rubu pameti’‘Banket u Blitvi’, te kapitalno djelo u ‘Zastave’, podijeljeno u pet svezaka.

Povratak Filipa Latinovicza’ je roman u kojemu Krleža prikazuje lik rastrzanog, nestabilnog umjetnika koji se vraća u Zagreb i kreće u potragu za svojim ocem i vlastitim identitetom.

U romanu se vide utjecaji Prousta, odlikuje ga nedovršenost te bavljenje egzistencijalnim problemima lika.

‘Zastave’ su Krležin najopsežniji roman, napisan 1969. godine.

U njima pisac tematizira hrvatsko društvo prije i za vrijeme 1. svjetskog rata, te daje svoj konačni stav o svim povijesnim previranjima koja su se dogodila za vrijeme njegovoga života (raspad Austro-Ugarske, Kraljevina SHS, Jugoslavija).

Radnja romana započinje sukobom oca i sina Emeričkih.

Roman je političan i izuzetno opsežan.

Miroslav Krleža pisao je i eseje, koji su sabrani i izdani u knjigma ‘Europa danas’ (1935.), ‘Deset krvavih godina’(1937.), ‘Eppur si muove’ (1938.), a u njima se bavio gotovo svime: politikom, glazbom, književnošću, likovnnom umjetnošću, filozofijom, medicinom, povijesnim ličnostima (Chopin, Proust, Erazmo Roterdamski, Paracelsus, Supilo, Radić…).

Jedan o zanimljivih kritičkih osvrta na pisca Miroslava Krležu dao je Radovan Ivšić u eseju ‘Krleža izdaleka’ koji je objavljen u zborniku Krležinih dana, manifestacije posvećene piscu koja se od 1990. tradicionalno održava u Osijeku.

Između ostalog piše

„Krleža je najveća katastrofa koja nam se mogla dogoditi.

Blagoglagovljiv i bistar, on se vrlo mlad našao na čelu hrvatske književnosti, i na našim je prostorima bio rano poznat kao neka vrsta barda ili gurua.

Pojavio se u najbolji čas za sebe…..Sve se bitno mijenja kada je na ispražnjeno prijestolje prvaka, za koje se bosonogi Matoš nikad nije borio, glomazno zasjeo budući akademik Miroslav Krleža, koji neopazice ali punom parom, skreće protivnim smjerom od svoga velikoga prethodnika.

Koliko je Matoš htio otvoriti Zagreb velikim suvremenim tokovima svjetske poezije, umjetnosti slobodarstva, toliko će se Krleža svojim austro-ugarskim purgerstvom cijelog života iz petnih žila opirati svim pojavama moderne umjetnosti u bloku, kao da one ne predstavljaju cjelinu.“

No čak i uz kritičke zamjerke, kojih je već i za života Miroslava Krleže bilo mnogo, neosporno je da je on kao književnik i dramatičar promijenio tijek hrvatske književnosti i kazališta.

O njemu su pisali brojni domaći i svjetski teoretičari, književnici, filozofi, među njima i Jean Paul Sartre, a zadnje poglavlje u Krležinoj biografiji tek treba dovršiti – nakon dvadesetogodišnje zabrane, krajem 2001. konačno je otpečaćeno četrnaest velikih drvenih sanduka koji su dva desetljeća proveli u podrumima Nacionalne i sveučilišne knjižnice.

Godinama su se postavljala pitanja o sadržaju sanduka, za koje se pretpostavlja da čuvaju Krležina neobjavljena djela, no nalaze li se među njima neobjavljena knjiga romana ‘Zastave’ ili potencijalno politički eksplozivni esej o Mili Budaku, još nije posve sigurno.

Stručni tim proučava tekstove i priprema ih za objavljivanje, a dotad, tko želi proučiti kompletan autorov opus, sigurno ima dovoljno materijala i bez navodno nekoliko tona papira koliko je autor ostavio u nasljedstvo.

U svakom slučaju, bez rezerve se Krležu može proglasiti najplodnijim hrvatskim piscem svih vremena.

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 29.12.2018. 18:45h

    Član emilio-iiMerlin0

    Svako domoljublje j....

    ....este i beskučništvo?

    Svaka agresija jeste i regresija?

    Svaka kapitulacija jeste i rekapitulacija?

    Svako bogataštvo jeste i siromaštvo?

    Svako sere po svakom i svi jedu govna?

    Svi se prodaju za sitne pare da bi mogli krupno zarađivati?

    Svemu dođe kraj pa i onima koji misle da je sa njima sve počelo?

    Najgore od svega bi bilo imati poimanje o-životu a ne biti-živ!?

    Naravno da bi vas sve ovo i moglo ubiti u kontekstu samo-održanja?!

    Inače Vi več Jeste.... Bogom-Dani (da ne dangubimo?) Ovog-Ćasa!

    Osnovno bi opet bilo prije SrednjoŠkolskog.... tojest dok vas ne otrgnu od Elementarnog ili i u pizdu-materinu a po "svetom-ocu"???

    Ideologija je uvijek na Snazi a danas i pogotovo u Pionirima koji su prigrabili "darove" po "jadnim arogantnim i opakim-roditeljima"??

    Recimo da je "Luka".... samo marioneta u egoičnoj igri" ili i "nepomična pukotina ojačana tverkanjem"?

    Šta znači "klatno" koje tuče kao "srce" u odnosu na beskonačnost..............

    Čemu toliko komplikacija ako je sve tako jednostavno.... ili i "šta me to spriječava da ne mogu Vidjeti=Svijest"!

  • 29.12.2018. 19:32h

    Član emilio-iiMerlin0

    Da li vam je ikada.....

    .....palo na pamet da bez onih koji su umrli vi nebiste i živjeli!?

    A pogotovo oni koji imaju "dozvolu za ubojstvo" u kontekstu "to je neuhvatljivi život jer svijest koja traga za njime jeste on"?

    Ili i ala-Ford:Ovdje ležim ja a stojiš ti a bilo bi bolje da stojim ja a ležiš ti!

    Također bi bilo i Indikativno da svi znaju kako su nastali ali i niko-živ kako je "začet".....

    U kontekstu "makroa" i "kurvi percepcije" bismo mogli imati i "bastarda" ali i sa ozbiljnim pomankanjem "strasti" u večernjim-vijestima???

    Jer ta nepomična pukotina između opažanja i interpretacije jeste i statičnost skupne točke kao zločin??

    Ali ako se i niste ikada u "svom životu" mrdnuli sa "mrtve točke" kako se-i možete uživljavati u-To osim kroz tradicionalno-izživljavanje?!

    ISIS-avanje hočešššš reči... u jednom Dahu.

    Bolesno bi bilo kada bi i to Ego bio Institucionalizovan jer bi to bilo kao "4 x 4" u dijametralnoj Istini?

    Kao da je Um još i ojačan/okovan Vremenom u Novcu koji ima pokriče u "Zlatu" tojest "kurvinim sinovima"??

    Ali:*

    Voladoresi su u naš svet došli pre puno milenijuma, kada su u potrazi za hranom ovde naišli na odličan izvor. Kako je njihova hrana specifičan tip energije svesti, analogan spoljašnjem sjaju naše svetlosne čahure, u ljudskim bićima su našli upravo ono što su tražili. I tako postadosmo njihova omiljena lovina ili bolje, kako to čarobnjaci kažu, kućne (ili domaće) životinje Voladoresa, koje oni muzu kako im se svidi.

    Energetska šteta, koja se pritom pričinjava našoj svesti je enormna. Spoljašnji sjaj doduše stalno ponovo raste, ali Voladoresi ga ponovno pojedu do određene visine - poput krave koja brsteći održava visinu trave na pašnjaku. Tako i stepen naše svesti stalno ostaje na niskom nivou, koji nam doduše omogućava svladavanje svakodnevice, ali ne i preispitivanje situacije ili čak spoznaju da u određenom smislu delimo sudbinu naših domaćih životinja. Jer, kao što mi držimo kokoške u kokošinjcima i kavezima, kaže Don Huan, isto tako Voladoresi nas drže u ljudskim kokošinjcima, s tom razlikom da mi štale i kaveze u kojima živimo sami gradimo.

    Te štale i kavezi, naglašava Kerol Tigs, su naši gradovi, sela i kuće, bez obzira da li živimo u seoskoj idili ili u središtu velegrada. Iz kokošije perspektive nema istinske razlike u tome da li gubimo perje i bivamo pokradeni za jaja zatvoreni u boksove nosilja, štalu ili dvorište, jer na kraju krajeva svejedno živimo i umiremo u ropstvu.


    Naočigled esencijalne neslobode i izrabljivanja kojem podležemo, možemo i aktuelnu diskusiju o primerenom uzgoju domaćih životinja da pogledamo u novom svetlu. Jer, kao što kaže Kerol Tigs, mi životinjama činimo samo ono što Voladoresi nama čine - kao učeni robovi svojih gospodara besramno ih izrabljujemo: muzemo ih, sisamo i koljemo, krademo njihova jaja i povrh toga činimo ih poslušnima na najrazličitije načine. Vezujemo ih, trpamo u kaveze, podrezujemo im krila, rogove, kandže i kljunove, dresiramo ih, činimo zavisnima i ubijamo u njima agresivnost i prirodan nagon za slobodom.

    Naše celokupno ponašanje je prožeto time, jer mi ne samo da izrabljujemo domaće životinje, nego i celokupnu živu i neživu prirodu – uključujući ljude oko nas. Uprkos ukidanju ropstva i opštem načelu modernog sveta, koje propagira slobodu, jednakost i bratstvo, ti uslovi vrede tek za one retke, koji su u socijalnom sistemu izborili gornje položaje. Većina još uvek živi i radi u zavisničkim odnosima, u kojima su manje ili više dobrovoljni robovi, iako danas više ne nose lanac oko vrata. Njihova jedina uteha leži najčešće u činjenici da postoji neko ko je još niže na hijerarhijskoj lestvici, koga mogu da izrabljuju i ugnjetavaju, sasvim u stilu bicikliste: gore pognut, dole gazi.

    Sve to čarobnjaci Don Huanove linije nisu videli kao posledicu našeg grabežljivog nasleđa, već kao proizvod neravnopravnog odnosa Voladoresa kao režisera iza kulisa pozorišta zvanog svakodnevica i ljudi kao marioneta na pozornici. Mi imitiramo naše gospodare u izrabljivačkom mentalitetu i potrošačkom ponašanju, dok inače bivamo svedeni na životno najnužnije stvari.

    Bara svesti kraj nogu, koju su nam Voladoresi ostavili, ne omogućava nam ništa više nego da živimo od danas do sutra i reflektujemo se u njenoj glatkoj površini. Tako se usled manjka energije pronalazimo u ulozi modernog narcisa, koji u svojoj ograničenoj svesti ne može da otkrije ništa drugo nego sebe i svoje sitničave probleme. Ništa nam nije preostalo, kaže Kastaneda, osim "tabanske svesti", barice koja predstavlja našu samorefleksiju, samovažnost i ego, koji je naš stvarni kavez.

    Time je objašnjeno i prividno protivrečje na koje su nabasali čarobnjaci starog Meksika. Uprkos pojačanom nestanku stvarne svesti, u procesu socijalizacije sve više ulazi u igru samorefleksija (samoposmatranje), stvarajući opsenu rasta svesti. Pritom ustvari ne raste svest, nego sposobnost interpretacije percepiranog, interpretacijski sistem, te samovažnost (samovažnost,- nerealno osećanje sopstvene važnosti, oholost, gordost, - prim.prev.) deteta. Vidovnjaci jasno vide taj proces kao narastanje ili naduvavanje skupne tačke.

    Time dolazi i do čudne promene u našoj energiji, koju su takođe otkrili šamani starog Meksika. Videli su da svetlosna čahura čoveka sadrži šest velikih energetskih centara, koje možemo percepirati kao svetlosne vrtloge.

    Don Huan objašnjava:

    "Svaki od energetskih centara u telu predstavlja određenu koncentraciju energije; neku vrstu energetskog vrtloga, koji iz perspektive vidovnjaka koji ga posmatra izgleda kao levak koji se vrti u smeru suprotnom od kazaljke na satu."

    Stari šamani su sa zaprepašćenjem videli, da jedan od tih šest vrtloga, (onaj koji odgovara šestom energetskom centru na temenu), tokom socijalizacije i gubitka opšte svesti menja način kretanja. Dok kod novorođenčadi energija u tom centru još kruži suprotno od kazaljke na satu, kod odraslih se ona klati napred-nazad – prema Don Huanu, jedan veoma neprirodan i odbojan način kretanja.

    Kod detaljnijeg istraživanja ispostavilo se da takav način kretanja energije biva uzrokovan Voladoresima, te predstavlja neku vrstu implantata, stranu instalaciju, koja kontroliše i rukovodi dotičnom žrtvom; kao da joj Voladores sedi neposredno na glavi i tamo ne samo da srče energiju svoje žrtve, nego joj i došaptava šta joj je činiti i misliti.

    Čarobnjaci kažu, kao što smo već napomenuli, da je naš razum strana instalacija - i to nije mišljeno u prenesenom smislu. Jer naš svakodnevni razum nije isključivo ljudsko dostignuće, već predstavlja kontrolni instrument Voladoresa, koji je tu da nas putem jednostavnih kondicionirajućih postupaka učini poslušnima.

    "Zdrav ljudski razum", Common sense socijalnog reda, nam u procesu socijalizacije biva jednostavno nametnut, a da mi pritom kao deca nemamo nikakve mogućnosti da te vrednosti i norme ni preispitatamo, a kamoli da ih odbacimo.*

    Tojest ako ni Parlament ni Vlada a ni President o "Tome" ništa ne govore..... onda solidarno-šute!?

SADRŽAJ UPISAO

Član mlabosMerlin11 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana mlabos dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

VJEROVANJA

ZDRAVLJE

BRZI CHAT

  • Član mkrmarmkrmar

    (__)7 (_)7 kavica

    14.01.2019. 09:03h
  • Član mkrmarmkrmar

    Dobro jutro svima !

    14.01.2019. 09:03h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    super, da je knjiga stigla :)

    12.01.2019. 14:11h
  • Član iridairida

    11 000 članova

    12.01.2019. 00:39h
  • Član iridairida

    kasnije ću napraviti članak

    11.01.2019. 18:57h
  • Član iridairida

    stigla knjiga, hvala!

    11.01.2019. 18:56h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    dobra večer :)

    11.01.2019. 18:18h
Cijeli Chat

ZIMA

EZOTERIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuMAGIFON - Životne promjene, sudbinaPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebDirektni putMagicus.info marketingInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info