PROČITANO

520

PUTA

Dogodilo se na današnji dan...24. travnja 1736.

Eugen Savojski (Pariz, 18. listopada 1663. – Beč, 21. travnja 1736.), bio je princ, austrijski vojskovođa i državnik. Smatran je najvećim vojskovođom svoga doba. (Kao nagradu, od Leopolda I dobiva 1698. godine u posjed južni dio Baranje)

Eugen Savojski

Eugen Savojski (18. oktobar 1663 – 24. travanj 1736) je bio francuski plemić.

Pošto je bio zapostavljen, pa i podvrgnut ruglu od kralja Luja XIV, prelazi u službu Austrije i nakon što su Poljaci izabrali Fridriha Augusta za svog kralja, Leopold I, car Svetog Rimskog Carstva, ga postavlja za glavnog komandanta austrijske vojske 1697. godine.

Porazio je tursku vojsku 11. rujna 1697. kod Sente, kada je poginuo i zapovjednik turske vojske veliki vezir Mehmed Elmas-paša.

Njegove pobjede nad Turcima, te kod Petrovaradina 1716. i kod Beograda 1717. značile su prekid turskih osvajanja u Europi, a rezultati tih pobjeda, Karlovački odnosno Požarevački mir, kojima je Austrija stekla velike dijelove Hrvatske i Slavonije, Banat, današnju sjevernu Srbiju, dio Bosne, Vlaške, Ugarske i Erdelj, značili su učvršćenje Austrije u Podunavlju.

1717 osvaja Beograd.

Pobjede Eugena Savojskog nad Francuzima u Španjolskom nasljednom ratu (1701-1709) značile su istodobno jačanje austrijskih pozicija u zapadnoj Europi, gdje je Francuska bila u prvom planu političkih zbivanja.

Kao nagradu za ovu pobjedu od Leopolda I dobiva 1698. godine u posjed južni dio Baranje, sa sjedištem u današnjem Belju, gdje je izgradio dvorac 1707. godine.

Iste godine preduzima pohod na Bosnu, krenuvši iz Osijeka 6. listopada 1697. godine sa 6,000 vojnika i prelazi Savu kod Broda.

Bez otpora zauzima Doboj i Maglaj 16. i 17. listopada 1697. godine, a potom brzo prodire do Sarajeva, zauzima grad, te ga pljačka i spaljuje.

Zbog dolazeće zime, povukao se već 25. listopada 1697. godine odvodeći veliki broj stanovnika u roblje.

1716. zauzima Temišvar a potom brani Petrovaradinsku tvrđavu sa vojskom od 70,000 vojnika pred napadima turske vojske pod komandom Damad Ali-paše.

Dvorac Belvedere, bečka rezidencija Eugena Savojskog

Potkraj života sudjelovao je s manje uspjeha i u Ratu za poljsku baštinu.

Neko vrijeme bio je carski namjesnik u Italiji i Flandriji.

U svom dvorcu Belvedere (tal.: "lijep vidik") u Beču skupio je vrijednu zbirku umjetničkih djela i veliku knjižnicu.

Porijeklom Talijan, po odgoju Francuz, postao je jedna od najistaknutijih osoba u Austriji, ratujući pod devizom "Austrija iznad svega".

Poslije smrti Eugena Savojskog, koji je bio neženja i nije imao direktnih nasljednika, počev od 1736. pa do kraja Prvog svjetskog rata, Belje je bilo naizmjenično u vlasništvu austrijskog dvora i pojedinih pripadnika njegovog plemstva.