KARDINAL ALOJZIJE STEPINAC

Rođen: 8. svibnja 1898. u Brezarićima kraj Krašića
Umro: 10. veljače 1960. u Krašiću

U Brezarićima kraj Krašića, nedaleko od Jastrebarskog, rođen je 8. svibnja 1898., kao peto dijete majke Barbare i oca Josipa, Alojzije Stepinac, višegodišnji zagrebački nadbiskup, kardinal i općepriznati zaslužni pastir hrvatskog naroda.

Obitelj se 1909. preselila u Krašić u kojemu je, slomljen teškom bolešću, kardinal 10. veljače 1960. i umro.

Nadbiskup Stepinac, uvijek na visini povijesne zadaće, kao rijetko koja osoba na hrvatskim prostorima, čvrst i moralno dosljedan, hrabro je prkosio svim režimima za dobro hrvatskog naroda i u interesu vjere.

Ustrajao je protiv velikosrpskog terora, protiv fašizma i ustaške NDH, protiv komunizma i njegovih pritisaka. Svi su ga vlastodršci stoga smatrali neprijateljem.

U svom mržnjom zatrovanom protuhrvatskom štivu optuživali su ga kao klerofašistu - duhovnog i političkog mentora Ante Pavelića i krivca za ustaška ratna zlodjela, a sve zato da bi još jednom, makar i neistinama, potkrijepili staru tezu o genocidnosti hrvatskog naroda.

Razlozi su jednostavni: Stepinac kao najviši hrvatski katolički velikodostojnik uvijek je dostojno i neodstupno branio prava hrvatskog naroda na slobodu i samostalnu državu.

U slučaju NDH on se nikad nije izjednačio s ustaškim režimom, već mu se, naprotiv, stalno suprotstavljao.

Stepinčevo je držanje bilo uvjetovano povijesnom spoznajom da se ideologije mijenjaju, stranački režimi dolaze i odlaze, a narod ostaje sa svojim potrebama i pravima na samostalan život.

Utemeljen u kršćanski svjetonazor Stepinac je tu spoznaju iskazivao kao nepomirljiv protivnik svake totalitarističke ideologije i doktrine, kako fašizma i nacizma tako i marksističkog komunizma, osobito njegova staljinističkog obličja.

Brojna dokumentacija govori o oštrim Stepinčevim prosvjedima zbog ustaških zločina, i onog u Glini i onih u Jasenovcu, zbog rasizma i progona Židova, zbog terora nad Srbima.

Protivi se i nasilnom pokatoličavanju, pa tako u tajnoj instrukciji svećenicima piše da je uloga i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude, nazvavši to vrijeme vremenom ludila i divljaštva.

U vihoru Drugog svjetskog rata bio je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, crkveni prelat u Europi, koji je oštro, mnogo puta i javno reagirao na fašističko bezumlje.

Dolaskom komunizma nije odstupio od svojih načela.

Ponovno se usprotivio neopravdanim egzekucijama i tražio milosrđe, zagovarao slobodni razvitak vjere i poštivanja neotuđivih prava čovjeka.

Tada je to ocijenjeno kao protunarodno djelovanje, pa je 1946. iskonstruirano suđenje, nalik staljinističkim procesima.

Komunistička vlast označila ga je ustašom, proglasila ratnim zločincem, a suđenje je završilo presudom na 16 godina tamnice.

Mnogobrojne dokaze i svjedoke u korist optuženoga sud nije prihvatio. Stepinčeva golgota u Lepoglavi, i kasnije zatočenjem u rodnome Krašiću, ostaje svjedočanstvo o moralnoj čvrstini i hrabrom protivljenju nečovještvu.

Do svog je kraja ostao uspravan; nije želio pomilovanja ni posebne milosti. Komunistička vlast morala je ipak dopustiti da se Stepinac pokopa u Katedrali, posljednjem počivalištu zagrebačkih biskupa.

Papa Ivan Pavao Drugi proglasio je Alojzija Stepinca blaženim u svetištu u Mariji Bistrici 3. listopada 1998.

PAPIN GOVOR U POVODU BEATIFIKACIJE KARDINALA STEPINCA

Blaženi Alojzije Stepinac nije prolio krv u doslovnom smislu riječi.

Njegova je smrt uzrokovana dugotrajnim patnjama koje je podnio - zadnjih je petnaest godina njegova života bilo obilježeno neprekinutim nizom zlostavljanja u kojima je odvažno žrtvovao vlastiti život radi svjedočenja za Evanđelje i za jedinstvo Crkve.

Svoju je sudbinu, da se poslužim Psalmistovim riječima, položio u Božje ruke (usp. Ps 16/15/,5). 

Dijeli nas mnogo vremena od života i smrti kardinala Alojzija Stepinca - već pedeset i devet godina.

Svima su nam poznate okolnosti te smrti.

Mnogi među nazočnima mogu iz vlastita iskustva posvjedočiti koliko su onih godina bile obilate patnje Kristove među pučanstvom u Hrvatskoj i tolikim drugim zemljama našega kontinenta.

Razmišljajući o Apostolovim riječima, iz dna srca stanovnicima tih zemalja želim da i u njima, nakon patnje, bude obilata utjeha raspetoga i uskrsloga Krista.

Kardinal Stepinac i spašavanje židova

Dokumentarni film "Svjedok istine" koji govori o ulozi kardinala Alojzija Stepinca u spašavanju Židova tijekom Drugoga svjetskog rata prikazan je jučer na tribini Hrvatsko slovo uživo u Hrvatskoj kulturnoj zakladi u Zagrebu.

O filmu redatelja Ninoslava Lovčevića govorili su scenaristica Marija Peakić Mikuljan, urednik filma Miroslav Mikuljan i postulator kauze za blaženog Stepinca mons. Juraj Batelja.

Marija Peakić Mikuljan je podsjetila kako je 1996. godine u Zagreb došao visoki državni činovnik izraelskoga Ministarstva zdravstva Amiel Shomrony kako bi osobno svjedočio o veličini i dobrotvorstvu kardinala Stepinca.

"Shomrony je još za komunizma želio svjedočiti u Stepinčevu korist", napomenula je dodavši kako mu to nije bilo omogućeno.

Po riječima mons. Batelje, Shomrony je 1996. došao u Hrvatsku kako bi upotpunio svoj rad na prijedlogu da se kardinal zbog nebrojenih zasluga za spas židovskih obitelji i pojedinaca proglasi Pravednikom među narodima.

Batelja je podsjetio također na manipulaciju, uništavanje i izručenje dokumenta o dobrotvornoj ulozi zagrebačkoga nadbiskupa u pomoći Židovima.

Nadbiskup Stepinac je ponudio pomoć i smještaj zagrebačkom nadrabinu Miroslavu Šalomu Freibergeru, rekao je dodavši kako je kardinal spasio njegovu vrijednu knjižnicu.

Podsjetio je također kako je Stepinac bio optužen za njezino uništenje i otuđenje te pročitao dokument koji potvrđuje da se 1946. knjižnica nalazila u podrumu Židovske općine.

U filmu "Svjedok istine" Amiel Shomrony govori o svom posredničkom radu u spašavanju Židova i njihove imovine tijekom rata između zagrebačkoga nadrabina Freibergera i kardinala Alojzija Stepinca.

Amiel Shomrony, rođen kao Emil Ivo Schwarz u obitelji poznatog zagrebačkog liječnika, za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je tajnik zagrebačkoga nadrabina Freibergera i njegova osobna povjerljiva veza s kardinalom Stepincem. Film je 1996. snimila Hrvatska televizija. (hina/metro-portal)