Stajao sam pred nečim nepoznatim, još neviđenim, što me je zaokupilo, pred nečim što je bilo puno i ljepote i nježnosti i miline.
Veliki kristali minerala u raznoraznim bojama, crveni, ljubičasti, zeleni, žuti, neki posve bezbojni, a neki kao čađa crni.
S njihovih ravnih ploha odbija se jaka svjetlost i sve titra, ljeska se i cakli.
Ima ih u velikim blistavim listovima, što se prelijevaju u bojama duge, pa u tanušnim nitima sjajući se kao zlatnožuta svila.
Negdje su se okupili u zvjezdaste grude, negdje se produžili kao prutići, pa su bijeli kao snijeg, negdje su posve gusti komadi crni, mrkosmeđi, puni željezne rđe; ima ih svakakvih.
To li su oni, minerali?
Takvi li su izrasli tamo negdje u Zemlji?
Kako, na koji način?
Koje se to sile kriju u Zemlji što daju ne samo život biljci i životinji, već, evo grade i te lijepe minerale?
Tko će me uputiti u te tajne?
Tko će me naučiti čitati povijest Zemlje, što je zapisana u njenoj kori, u njenim mineralima i stijenama?
I došao je moj učitelj, Mijo Kišpatić. Boraveći s njim svakodnevno među mineralima i stijenama, vidio sam kako on malo po malo skida veo s tajni, a pred mojim duhovnim okom pokazuje se sve ljepši i življi svijet Zemljine kore, njenih minerala i stijena.
I najednom oživješe oni kristali; nisu to više puste geometrijske forme; u njima se krije toliko harmonije, koja nalazi odražaja ne samo u njihovoj vanjštini, već u svim svojstvima kojima se oni odlikuju.
Kao što o prirodi čovjeka, o njegovoj duši, ovise njegove vrline i mane, tako o toj nutrini minerala, o onoj skladnosti što u njemu vlada, ovise i njegove osobine; sve je u njemu odražaj te nutrine i kako se ona mijenja, mijenja se i njegova priroda.
Fran Tućan: “Među mineralima i stijenama”
ZLATO – Oko sto tisuća tona zlata izvučeno je iz Zemlje… da bi potom bilo ponovno vraćeno pod zemlju – u podzemne trezore svjetskih banaka.
ČOVJEK I MINERALI
Minerali tvore jedno od temeljnih “carstava prirode”.
Od njih je građena čvrsta Zemljina kora.
Kao osnova prehrane biljaka, čine početnu točku cjelokupnog hranidbenog lanca na Zemlji, tako da bez njih, možemo reći, ne bi bio moguć život kakav poznajemo.
Bez minerala je nezamislivo gotovo cjelokupno ljudsko stvaralaštvo.
U prošlosti smo pomoću njih iskresali vatru, samljeli prve žitarice, napravili prva oruđa, ali i oružja.
Čitava razdoblja ljudske povijesti određena su sposobnošću proizvodnje i obrade minerala.
Kameno, bakreno, brončano i željezno doba ukazuju na dominantnu ulogu određenih vrsta minerala pri izradi oruđa.
PC ČIPOVI
Kompleksni strujni krug računala urezan je na silicijskom čipu veličine nokta.
Silicij se u prirodi ne nalazi u elementarnom stanju, već u obliku raznih spojeva.
Čisti silicij dobiva se na više načina, npr. redukcijom silicijeva (IV) oksida (kvarca) koksom pri temperaturi od oko 2100°C.
Kad je izdvojen, najčišći silicij sastoji se od puno mikroskopski sitnih kristala.
Da bi se dobio veliki monokristal potreban za proizvodnju čipova, silicij se rastali na 1440°C.
U taljevinu se uroni mali kristal silicija pričvršćen na dršci.
On se uz stalnu vrtnju polako izvlači iz taljevine, pri čemu se na njemu kristalizira silicij iz taljevine.
Tim postupkom može se dobiti kristal promjera do 20 cm i mase od 70 kg.
Iz tog kristala može se izrezati oko tisuću ploča debljine 1 mm.
Na ploču se dodaju strujni krugovi, te se siječe na stotinjak pojedinih čipova od kojih svaki sadrži milijune električnih tranzistora.
Današnji tehnološki napredak je takav da ne možemo izdvojiti niti jedan mineral posebno; za opstanak naše civilizacije neophodne su sve vrste mineralnih sirovina.
Od minerala gradimo kuće, strojeve i ostala pomagala.
Praktički je nemoguće nabrojati sve raznolike načine primjene minerala danas – od korištenja platine u izradi katalizatora, rubina za laserske zrake, silicija za kompjutorske čipove, plutonija kao goriva za nuklearne reaktore, itd.
Raznovrsni uređaji, alati i strojevi nezamislivi su bez mnogih novootkrivenih legura metala.
Umjetnici su od njih stvarali zadivljujuće skulpture i pripremali palete boja za djela neprolazne vrijednosti.
Od njih pravimo lijekove, a koristimo ih i kao dodatak prehrani.
KVARCNI SATOVI
Kristal kremena ili kvarca, jednog od najraširenijih minerala, posjeduje neobično svojstvo vibriranja kada kroz njega prolazi električna struja.
Elektricitet iz baterije u satu uzrokuje u kristalu sto tisuća titraja u sekundi, gotovo bez odstupanja (propusti jednu vibraciju na svakih 10 bilijuna), što omogućuje postojano ravnomjerno pokretanje kazaljki sata.
Ali, koliko zaista znamo o tom svijetu koji tvori tlo po kojem svakodnevno hodamo?
Riječ kristal potječe od grčke riječi kryos što znači “ledeno hladan”.
U antička vremena vjerovalo se da je gorski kristal (bezbojni varijetet kremena) nastao od najčistije vode koja se u uvjetima iznimne hladnoće pretvorila u postojan oblik leda.
ŠTO SU MINERALI?
Minerali su prirodne, fizikalno i kemijski homogene tvorevine koje čine čvrstu Zemljinu koru.
Kad kažemo da su minerali prirodne tvorevine Zemljine kore, time naznačavamo da je njihov postanak vezan uz nastanak kore našeg planeta te uz sva zbivanja koja se i sada u njoj odvijaju.
Prirodno podrijetlo minerala isključuje čovjekovo sudjelovanje u njihovu nastanku.
Minerali nastaju iz otopina iz kojih kristalizacijom ili izlučivanjem prelaze u kruto tijelo, mineral.
Budući da se u otopinama nalaze smjese različitih tvari, iz njih se mogu razviti i različiti minerali.
Određeni uvjeti, temperatura, tlak, koncentracija otopljenih tvari i priroda otopine, drže otopljene tvari u ravnoteži.
Promjenom samo jednog uvjeta pomiče se ravnoteža i otopljene tvari se počinju izlučivati, kristalizirati.
O navedenim uvjetima ovisi dakle koja će i kako će se pojedina tvar izlučiti iz otopine.
Kada se neka mineralna tvar kristalizira, može se kristalizirati ili u kristalnim nakupinama ili u jasnim kristalima, što ovisi o uvjetima u kojima se vrši kristalizacija.
Zasebni kristali nastaju pri povoljnim uvjetima i uz dovoljno prostora za rast, a mogu se razviti u slobodni ili u prirasli kristal.
Agregati su skupine minerala s nepravilnim međusobnim odnosom.
U prirodi su mnogo češći od zasebnih kristala.
Kao posljedica pravilne unutrašnje građe minerala, u pogodnim se uvjetima javlja i njihov pravilan vanjski oblik, kristalni oblik ili jednostavno kristal. Pravilan oblik brušenih dragulja nije prirodan oblik kristala jer su oblikovani čovjekovom rukom.
Stijena (kamen) je prirodna nakupina čestica jedne ili više vrsta minerala.
Stoga ih nazivamo mineralnim agregatima (lat. aggregare – nagomilati).
Stijene tvore litosferu. Neke stijene sadrže samo jedan mineral; ipak, većina ih se sastoji od nekoliko vrsta.
Stijene i primjerci ruda sastoje se od pojedinih mineralnih zrna.
Ponekad su ona tako mala da ih možemo razabrati samo elektronskim mikroskopom.
U drugom slučaju, ona mogu svojim slobodnim krajem rasti u šupljine koje postoje među stijenama i narasti do divovskih razmjera.
Bez obzira je li veliko ili malo, svako zrno predstavlja jednu jedinku, mineralni individuum.
Sva mineralna zrna istog kemijskog sastava i iste strukture predstavljaju jednu vrstu minerala.
Minerali se javljaju u dva oblika:
Kristalizirani minerali (kristali) imaju pravilnu unutrašnju građu koja se sastoji u određenom rasporedu atoma ili iona toga minerala u prostoru.
Pojavljuju se kao pravilna geometrijska tijela omeđena ravnim plohama.
Amorfni minerali nemaju pravilnu unutrašnju građu.
U prirodi se nalaze puno rjeđe od kristala.
Neki ih mineralozi nazivaju mineraloidima, jer ne zadovoljavaju definiciju minerala. Jedan od takvih minerala je opal.
MINERALNI KRUŽNI TOK
Stijenski ciklus je kružni proces kojim iz postojećih stijena nastaju nove.
U tom kružnom procesu koji traje milijunima godina teško je odrediti početnu točku, ali ako se već od nečega mora započeti, najbolje je početi od magme – izvorišta magmatskih i vulkanskih stijena.
Jezero Glimmering Moraine, Nacionalni park Banff, SAD
Iz rastaljene magme koja se diže prema Zemljinoj površini, nastale su njenim hlađenjem i skrućivanjem magmatske ili eruptivne stijene.
Na magmatske stijene koje su dospjele na površinu Zemlje djeluju prirodne sile, izazivajući proces njihova trošenja.
Nastale sitne čestice talože se u jezerima, riječnim deltama, pustinjama ili na morskom dnu, stvarajući slojeve.
Ti su sedimentni slojevi kroz duga vremenska razdoblja izloženi mnogim fizikalnim i kemijskim procesima koji rezultiraju stvrdnjavanjem, te tako nastaju sedimentne ili taložne stijene.
Jezero lave vulkana Kilauea, Havaji
Tako nastale stijene, ali i one magmatske, mogu tektonskim poremećajima biti ponovno povučene u dubinu Zemljine kore.
Što su stijene dublje u Zemljinoj kori, izložene su većoj temperaturi i tlaku. Temperatura i tlak uzrokuju postupnu preobrazbu ovih stijena u metamorfne stijene.
Daljnjim tektonskim pomacima stijene mogu biti vraćene na površinu Zemlje, ali i biti gurnute još dublje u unutrašnjost Zemlje te, rastalivši se u magmi, tako biti vraćene na početak ciklusa.
OD MAGME DO POVRŠINE
Iz rastaljene magme koja je krenula prema površini hlađenjem se kristaliziraju magmatski minerali.
Minerali koji se kristaliziraju direktno iz magme, pri temperaturi između 1000 i 800°C, zovu se pirogeni minerali (grč. pyr – vatra, genesis – postanak).
U ovoj fazi nastaju oksidi i sulfati teško taljivih kovina kao što su magnetit, kromit, ilmenit, itd.
Nacionalni park Plitvička jezera sastoji se od 16 jezera koja se preko stepenastih sedrenih brana spuštaju u veličanstvenim slapovima.
U tankom stijenskom pokrovu uslijed hlađenja i pokreta nastaju pukotine u koje prodiru ostaci magme.
Od ove magme, na temperaturi od 700 do 500°C, slijedi daljnja kristalizacija i tada nastaju tzv. pegmatitne žile (grč. pegma – čvrsta veza), koje se poput grana na drvetu šire kroz stijene.
U istim uvjetima iz hlapivih sastojaka magme izdvajaju se plinovi koji pod visokim tlakom nastavljaju put prema površini.
Ti plinovi mijenjaju sastav okolnih stijena stvarajući tzv. pneumatolitne minerale (grč. pneuma – plin, litos – stijena).
Pegmatitno-pneumatolitne žile su mjesta najveće mineralne raznolikosti i bogatstva.
Tu možemo pronaći feldspate (glinence) poput ortoklasa i labradorita, sve vrste kremena, berile od kojih su bojom najpoznatiji smaragd i akvamarin, tinjce s turmalinima, topaze, korunde poput safira i rubina, itd.
Bakar
Daljnjim opadanjem temperature i tlaka, magmatske pare i plinovi kondenziraju u vrelu vodu obogaćenu mineralima.
Postupnim hlađenjem vode u pukotinama oblikovat će se tzv. hidrotermalne žile (grč. hydra – voda, thermos – vruć) koje tvore bogata rudna ležišta metala.
Tu se kristaliziraju minerali poput halkopirita, galenita, sfalerita, bakra, malahita, srebra, zlata, itd.
Na putu prema površini, osim što stvara nove, voda također rastvara stare minerale. Hidatogeni (grč. hydatos – voda) minerali nastaju kristalizacijom iz površinskih voda promjenom određenih fizikalno-kemijskih uvjeta.
Na taj način nastaju sige, aragoniti, kristali modre i zelene galice u rudnicima bakra, gips, sumpor, kamena sol, itd.
Grafit je građen od međusobno vrlo slabo povezanih slojeva gusto zbijenih ugljikovih atoma, što mu daje svojstvo da ostavlja trag na papiru, pa se koristi za izradu olovaka.
SVOJSTVA MINERALA
Minerale se može razlikovati prema njihovim fizikalnim svojstvima.
Kristalnom strukturom određena su stalna fizikalna svojstva minerala kao što su cijepanje ili kalavost, tvrdoća, lom, elastičnost, savitljivost, specifična težina, te toplinska, optička, električna i magnetska svojstva.
Tvrdoća je otpornost minerala na udarac, tlak, paranje i brušenje, a ovisi o čvrstoći veza između atoma u kristalnoj rešetki.
Austrijski mineralog Friedrich Mohs godine 1812. osmislio je ljestvicu tvrdoće koja se još uvijek koristi.
Izabrao je deset minerala kao standarde i poredao ih tako da svaki mineral u ljestvici može zagrebati onaj koji se u ljestvici nalazi ispred njega.
Npr. kalcit (tvrdoća 3) će zagrebati gips (tvrdoća 2).
Intervali na skali tvrdoće nisu jednaki.
Apsolutna razlika u tvrdoći korunda (9) i dijamanta (10) daleko je veća od cijelog preostalog dijela skale (1 do 9).
Najveći broj minerala ima tvrdoću od 2 do 6.
Kremen ili kvarc poznat je po brojnosti svojih varijeteta koji nose i zasebne nazive.
Pored oblika, boja je ono što najviše privlači pažnju kod minerala.
Boja minerala ovisi o njihovoj građi.
Neprozirni minerali apsorbiraju svjetlost, a prozirni je propuštaju.
Neki minerali pojavljuju se samo u jednoj boji dok se drugi mogu pojaviti u gotovo svim bojama spektra.
Uzrok obojenosti minerala je prisustvo kromofora u njihovoj strukturi.
Kromofori su kemijski elementi koji apsorbiraju samo određeni dio spektra bijele svjetlosti.
Ovisno o tome pripadaju li kromofori osnovnoj kemijskoj strukturi određenog minerala ili su prisutni samo u tragovima, razlikujemo idiokromatske i alokromatske minerale.
Idiokromatski minerali su oni koji imaju vlastitu boju.
To su prirodni pigmenti koji se od najstarijih vremena koriste u slikarstvu.
Ponekad isti element može biti uzrok različitih boja u različitim mineralnim vrstama.
Za alokromatske minerale ne možemo reći koja im je boja karakteristična.
Ako im sastav nije “onečišćen” malom količinom stranih elemenata, obično su potpuno bezbojni.
Gotovo svo drago kamenje ima ove karakteristike; tako su rubin i safir samo crvena i plava varijanta minerala korunda, a smaragd i akvamarin zelena i svijetloplava varijanta berila.
ELASTIČNOST
Elastičnost je svojstvo minerala da se djelovanjem neke sile savija, a prestankom njenog djelovanja vraća u prvobitni oblik.
Neki se minerali odlikuju velikom elastičnošću, npr. liskuni (tinjci).
Tanki listić tinjca, dobiven cijepanjem, toliko je elastičan da ga možemo savijati oko prsta, ali čim prestane djelovati sila kojom smo ga savijali, liskun ponovno prelazi u svoj prvobitni oblik.
Safirna zvijezda
Chatoyance (efekt mačjeg oka)
Manifestira se kao svijetla linija koja se dobro ističe na poliranim površinama kristala brušenog u kabošon obliku (franc. cabochon – oblo brušen dragulj).
Uzrok ovom efektu su paralelne šupljine ili mikroskopski uklopljeni kristalići minerala druge vrste. Opaža se kod krizoberila, kremena, berila i turmalina.
Mačje oko
Asterizam (efekt zvijezde)
Manifestira se kao šesterokraka sjajna zvijezda unutar kristala brušenog u kabošon obliku.
Uglavnom se pojavljuje kod safira i rubina, a uzrok su iglice minerala rutila uklopljene u njihovu kristalnu strukturu.
Dijamant, kao i grafit, građen je od ugljika, ali za razliku od grafita ima izuzetno čvrstu kristalnu rešetku, što ga čini najtvrđim mineralom.
VELIČIN A I TEŽINA
Priroda atoma i unutrašnji atomski razmještaj u mineralu određuju njegovu specifičnu težinu. Ova su tri mineralna uzorka jednako teška.
Budući da su atomi u galenitu i kremenu teži ili gušće zbijeni, njihov je obujam mnogo manji u odnosu na tinjac.
Labradorit i opal
Labradoresencija
Manifestira se kao refleksna pojava živih boja u nekih glinenaca, a naročito labradorita.
Ovisno o kutu promatranja, boja se mijenja od žutozelene do modre.
Dragulj izbrušen iz takvog varijeteta glinenca poznat je pod nazivom mjesečev kamen.
Opalesencija
Manifestira se kao “igra” različitih boja.
Pojavi je uzrok difrakcija svijetlosnih zraka na slojevima SiO2 sferula od kojih je mineral građen.
Slojevi manjih sferula daju modru, a većih žutu i crvenu boju.
(NASTAVLJA SE)
Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!
TEČAJ OSHO ZEN TAROTA!
Prijave i info:
Maja Cvjetanović Laboš
098/953 7245
Grupni i inividaulni tečaj OSHO ZEN TAROTA!
(za one izvan Zagreba, i one koji to žele, također i putem skype-a!)
https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/tecaj-osho-zen-tarota-moja-prica-
https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/nasi-novi-naslovi#.WPXuhV5ZbW8.faceb
bglavac
edin.kecanovic
