Vrlo rano sam naučila kuhati i volim kuhati. Kuhala sam u obitelji dok sam još bila dijete, tijekom školovanja sam kuhala za cijelo svoje studentsko društvo, s ljubavlju sam kuhala za svoju obitelj i svoju djecu i dan danas kuham za sebe.

Prije navršene treće godine života tata me naučio jesti češnjak i feferone u zimskim danima protiv gripe i prehlade uz tanko narezan špek ili domaću dimljenu šunku.

Koristim češnjak u mnogim jelima, ali godinama kupujemo uvozni češnjak složen po nekoliko glavica u bijele plastične mrežice, koji brzo istrune ili se osuši ako se ne potroši.

Već dugo mi nabavku namirnica obavlja sin, jer zbog tromboze vene subklavie ne smijem, a i ne mogu ništa teško nositi, a ni noge me baš ne slušaju. Dam mu popis i on mi donese sve što trebam.

Nedavno sam na popis stavila i češnjak jer sam ga bila potrošila, a i dalje ga puno koristim u kuhinji zbog već spomenute tromboze i općenito zbog krvnih žila koje su mi očito slaba zona u organizmu. 

I donese meni moje dijete češnjak, no, tek kad sam ga prvi put koristila zagledam u deklaraciju i to zbog toga što mi je prvi put u kući stigao češnjak u češnjevima, a ne u glavicama.

Lijepi krupni bijeli češnjevi u bijeloj plastičnoj mrežici i piše da je to Srijemski češnjak, koji se lako čiste, ne trule i ne suše se i konačno domaći proizvod, baš sam se poveselila, ali ne zadugo. 

U prvom skuhanom jelu nisam ni opsjetila okus češnjaka. Pomislila sam da nešto s mojim osjetima nije u redu, jer mi zbog lupusa često nestanu i osjeti mirisa i okusa, kao što mi stradaju i sluh i vid. No, karakteristični mirisi i okusi se nisu pojavili ni kasnije.

Ostala mi je još šačica tih češnjeva i jedva čekam da ih potrošim. Ja nisam od onih koji ne vole miris češnjaka, zbog njegovih osnovnih karakteristika ga i koristim.

Ne želim više kupovati ni kineski ili ne znam čiji češnjak kojeg pola bacim jer se ili osuši ili istrune.

Prvi put sam kupila češnjak u prahu, pa ćemo vidjeti kako ću njega prihvatiti.

Izvijestim vas.