Nisam se voljela slikati, pogotovo dok sam bila u samostanu...

O tome kako je biti tinejdžerica u samostanu, neću...

Samo ću napisati da je Mary Quant tih godina obukla žene u minice....

U samostanu se i dalje nisu smjela vidjeti ni koljena, odmah smo izgledale "ko uličarke"... 

Išla sam u građansku gimnaziju i glazbenu školu, kad su mi zabranili civlnu odjeću jer sam "privlačila previše pažnje na sebe....?"

Ja znam da sam okružena minicama, tek u ovoj odjeći bila bila otvorena meta, ali, htjele su me naučiti poniznosti, a ja mislim da su željele da se osjećam poniženo...

Ali nisam, bila sam kratko vrijeme izložena poruzi svojih vršnjaka, na školskim hodnicima se za mnom orilo; švora, švora (la suora - časna sestra), ali samo dok nisu shvatili da mogu prepisivati od mene, da sam sjajna šaptačica kod odgovaranja, da sam prava timska igračica, koja je samo drugačije obučena...

Profesori su me gledali sa zanimanjem, nudili da mi ishode stipendiju za školovanje, ako odlučim napustiti samostan...

Sve cure u školi su se ponašale kao mlade debitantice iz filmova, očijukale su i koketirale sa svim mladim kolegama, ali i sa profesorima...

Ja nikada nisam bila "debitantica", ali bila sam kandidatica za časnu sestru...