Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član irida

Upisao:

irida

OBJAVLJENO:

PROČITANO

705

PUTA

OD 14.01.2018.

Dnevnik jedne vještice - MORAM NAĆI SEBE!

Dnevnik jedne vještice  - MORAM NAĆI SEBE!
Nedavno me nazvao ozbiljan muškarac i odmjerenim i ozbiljnim glasom me pitao mogu li ja rastaviti njegov brak?

MORAM NAĆI SEBE!


SINDROM IZGUBLJENOSTI

Ne znam da li su sociolozi i psiholozi to primijetili, ali sindrom otuđenosti polako, ali sigurno smjenjuje sindrom izgubljenosti…ili je to logična posljedica otuđenja?

Nedavno me nazvao ozbiljan muškarac i odmjerenim i ozbiljnim glasom me pitao mogu li ja rastaviti njegov brak?

Šokirana i zbunjena odgovorila sam da ja ne rastavljam brakove, ali da možemo popričati o onome što njega muči.

Došao je, uglađen i uređen do te mjere da sam se odmah na vratima zapitala ima li koga iza te dotjerane maske?

Priča je nalik stotinama sličnih priča: 25 g. braka, čopor djece (doslovno), stabilna, čak zavidna karijera, ali on ni pod kojim uvjetima ne može i ne želi ostati u tom braku za koji, uzgred budi rečeno, okolina misli da je idealan.

Tijekom rada ustanovljavam da nema čak ni tajne ljubavnice ili ljubavnika koji bi objasnili čudno pitanje mog zagonetnog posjetitelja (što je najčešći slučaj).

Njegovo inzistiranje na tome da ne može više ostati u svom braku (mora pronaći sebe) me navodi da ga pitam zašto se jednostavno ne razvede?

Kaže da ne može i odmah je jasno da ne može podnijeti teret krivnje (naoko nema nikakvog razloga za razvod) i da se ne može suočiti ni sa suprugom, a ni sa svojom djecom, ako sam povede brakorazvod.

Pitam ga da li mu je jasno da i ako mu netko nešto „napravi“ kako on kaže, opet taj mučni postupak mora proći sam i proživjeti svaku mučnu scenu i situaciju, koje će zaredati?

U sebi se pitam gdje je bio dosada, ako sada ide tražiti sebe. Tko je bio u braku s njegovom ženom, ako on mora ići tražiti sebe?

Vidim da je duboko nesretan, kao i toliki drugi zaraženi otuđenjem i individualizmom.

Slučajno sam odabrala muškarca iz svoje vrlo šarolike prakse, no i žene se traže, taj sindrom izgubljenosti pogađa oba spola, pa čak i djecu, koja upravo zbog potrage za sobom sve rizičnije iskušavaju sve što je oko njih. Emocionalni odnosi se sve teže uspostavljaju, a još teže održavaju. Svi varaju jedni druge, s izgovorom da se traže.

Pitam se zašto u svoj emocionalni odnos ne unesu sebe, svoje istinsko biće, odnos bi bio zdraviji, kvalitetnij, a oni ne bi morali okolo „tražiti sebe“. Čega se boje? Zašto tako malo ljudi zna davati (sebe)? Zašto tako olako i često mijenjaju partnere, unatoč AIDS-u i ostalim boleštinama. Opijeni vlastitim čulima, teturaju, stalno u potrazi za ekstazom.

Mnogo toga se pravda slobodom. Slobodom od čega? Odgovornosti? Sebe? Ako ne dajemo sebe, nije ni čudo da zaboravimo u nekom trenutku gdje smo se ostavili. Izgubljenoj osobi nije dobro ako je sama, ali ni ako je s nekim. To je doista žalosno...

Ako su drugi naša ogledala koja nam samo pružaju naš vlastiti odraz, zašto ih napuštamo kad nam se ne svidi ono što nam pokazuju o nama. Takva je priroda zrcala. Ono nema svoje osobnosti, ali nepogrešivo šalje odraz naše osobnosti.

Dakle, tražimo li sebe u drugima, budimo pripravni suočiti se sa sobom i istinom o sebi, no, ako ne unosimo sebe u odnose koje stvaramo, možda nas zaprepasti ono na što ćemo naići i naći u tim ljudskim ogledalima. Tada ne pomažu pravdanja: Ja nisam takav / takva, ja sam posve drugačiji/ja. Ne pomaže ni potraga za novim ogledalima, a ni tzv. "potraga za sobom".

25.08.2007. u 22:17 |

60 Komentara | Print | # | ^

ja ću ipak nepopravljivo ostaviti osmijeh i topao stisak ruke tek toliko da ne remetim tvoj mir (ili nemir) ali da znaš da sam tu.... |

diana11 | 25.08.2007. u 23:44

A mozda su ljudi shvatili da napokon nemoraju stalno drzati kiseli smjesak samo zato sto okoloina nalaze da uvijek treba odrzavat dobrosusjedske odnose... Mozda su ljudi slobodoumniji i manje skloni tome da trpe gluposti... mozda.. ;) |

WhatWasThat | 26.08.2007. u 02:54

Takav je današnji svijet.A,ako netko pokušava biti drugčiji..... Toliko je kalupa oko nas u koji smo mi zakalupljeni i u koje guramo svoju djecu od rođenja. A,da li se isplati Don Kihotovska borba sa vjetrenjačama? | Ano | 26.08.2007. u 08:38

Pa ovaj striček već odavno nije u braku...sad još samo treba izaći van iz kuće i više se ne vratiti...ali izgleda da mu treba vratar..:)))) |

plejadablue | 26.08.2007. u 09:00

Zanimljivo...
Neznam baš stručno to reći, ali mislim da taj čovjek treba razgovarati sa psiholozima... Svrati do mene |

Invisible kid | 26.08.2007. u 10:19

..neću puno mudrovati, vjerovatno nije zadovoljan, a soc.razlog druga žena ne mora uvijek biti na prvom mjestu..ili pitanja koja spadaju u domenu da smo ipak samo i samo "robovi navika" .Možda je dao sve od sebe, i sada hoće dalje, ali okolina je ta koja ga guši, i ne osjeća se sretnim iili zadovoljnim..ima na to pravo..:))..Možda se nije mogao ni tebi do kraja otvoriti..:)..Ne znam, ali traži zrak oko sebe, nešto ga ipak gadno muči..:)).. |

sanja_45 | 26.08.2007. u 10:26

razmaženi smo!!!...previše smo razmaženi i pod izgovorom da volimo sebe, sve oko sebe, a naročito da volimo svoju djecu... jednostavno ih razmazimo! To je lakše nego nekog volit, upoznat i podijelit s njim sebe i svoje emocije. U svaki odnos treba uložit jako puno truda...a svi se mi bojimo da ćemo bit odbijeni, povrijeđeni...ili nam se jednostavno ne da potrudit! zato i jesmo došli do toga da svima, s lakoćom možemo reć: "Volim te!" (obezvrijedili smo značenje riječi)...a tako je teško reć "Oprosti!" Sorry...al ne mogu ovdje ne spomenit svoju mamu! Ona je potpuno izgubljena u životu i jedino što stvarno razumije su sapuice i filmovi na TV-u! To je zato jer radnja ima početak i kraj ...a u sredini nailazi na obrazloženje svega što se događa. U životu joj nema tko rastumačit "radnju"...a "kraj priče" nikad nije "kraj"...jer uvijek iza onog Happy end-a ima neki sukob... i to je izneređuje totano |

Elyca | 26.08.2007. u 11:56

Jasno je da nakon toliko godina braka dolazi do kriza i krizica. Problem je u tome što neke ne nalaze snage suočiti se s problemima, konfrontirati s partnerom i razgovarati, razgovarati, razgovarati ... zaboravili smo razgovarati. Sve smo više okrenuti samima sebi, empatija je zaboravljen izraz. Na žalost, mislim da ta negativna krivulja nezadrživo klizi prema dolje. Pozdrav. |

Toya | 26.08.2007. u 12:41

ne moramo se rastajati, važno je samo otvoreno reći što doista želimo, možda će se to više svidjeti našem bračnom drugu nego licemjerna šutnja i pretvaranje |

Klara | 26.08.2007. u 12:53

znaš, u stvari, ljudi su isuviše lenji da bi se potrudili da uspostave prave odnose sa ljudima, sa druge strane, patološki se plaše da ostanu sami sa sobom. idući lakšim putem, čine sebi medveđu uslugu. |

komplex | 26.08.2007. u 13:10

Mene jako zanima sloboda i uvjerena sam da je najljepša sloboda ona u kojoj smo slobodni s osobom koju volimo. No, ta sloboda ne pada s neba, u nju se ulaže trud, razumijevanje, razgovori...daje se puno, ali se puno i dobije, dobije, ne uzme. |

Koraljka | 26.08.2007. u 13:35

mislim da je to samo kriza sredjih godina i da se tada pokušava učiniti nešto samo za sebe. svi tada pomisle: čitav život krediti, borba, djeca mala-odgoj,prehlade, a gdje sam ja bio u svemu tome. a djeca ako imaju u roditelju dobar oslonac i dobili su dobar temelj- ne mogu biti otuđena. kako god ja pesimistično i uplašeno gledala na neke situacije iz privatnog života, globalnog zatopljenja, katastrofa požara ili poplava- moje dijete to gleda razumno i s objašnjenjem za sve. a to je zato što sam mu dala dobre 'temelje' i ulila sigurnost i samopouzdanje u njegovom odrastanju. gledala sam jedan film, i djevojci mama govori: cijeli život sam ti bila prijateljica. ona joj na to kaže: molim te, prestani mi biti prijateljica, ja imam prijateljice, budi mi mama! |

Decy | 26.08.2007. u 13:42

ak si dobra u magiji,de meni sredi magijom da više nikad ručak ne presolim,,dešava mi se često,neznam jel trebam svoje generalije odaslat kak bi uspješno me odsolila-ostalo mi je sve dobro |

fizikalac | 26.08.2007. u 14:04

Neces mi vjerovati, evo ja sad podjem na balkon.
Osjetim miris rostilja i dodjem tamo kad ono JA :))
bas sam si se obradovao sto sam se nasao a i rostilj je bio super :)))) |

Kenguur | 26.08.2007. u 14:10

...ako je taj JA tako ruzan da od njega bjezimo...sto da onda uopce za njim trcimo........................... ili ako sam od nas bjezi.....nema sanse da ga uhvatimo a i sta ce nam netko tko nas netreba............u svakom slucaju sta ce nam to Ja..........a i netko drugi tko ce nam zrcaliti opet tu ruznocu.....ili to bjezanje od nas........................u svakom slucaju...sta ce nam promjene na isto..:) |

necutako | 26.08.2007. u 14:18

hvala ti što si navratila. post ti je, naravno, vrlo dobar. kao i uvijek. ali, ja to sada ne bih mogla komentirati. suviše mi je ....poznato. pozdrav:)) |

greentea | 26.08.2007. u 15:11

ovo ti je moj novi blog dok se stari ne oporavi, prenjela sam zadnje dvije pjesme i link na stari ali nešto sa arhivom staroga ne štima...malo ga još moram dotjerati, samo se nadam da će se uskoro moći ući na naše stare blogove ...puuuusa |

safyris | 26.08.2007. u 15:22

mislim,osobno, da su svima nama dati krive predodžbe braka. ako nisi u braku,nisi pravi čovjek. i sve to zavjetovanje. meni to ništa ne predstavlja. a,i da,nemora on imati ljubavnicu.nisu svi takvi. ne znam.meni te stvari ne budu nikad dokraja jasne. p.s.mislim da se ne zaljubljujem, da jesam, znala bi to. :) |

LaRamie | 26.08.2007. u 15:34

ovo je izvrsno draga irida. pogodila si temu i mene. no neću lamentirati ovdje. mislim da je puno bitnije da to obavim sam sa sobom. još jednom čestitke na izvrsnom postu. |

armin | 26.08.2007. u 16:14

siguran sam da ćeš se naći |

slaven | 26.08.2007. u 16:29

dobit će zrno sebe i onda shvatiti da njega ni nema bez te ogromne familije...tako nekako |

on.off.lutkica | 26.08.2007. u 16:52

Ken-Guru, kaže kineska poslovica "Gdje god odeš i ti si tamo." Ne traži čovjek sebe, on bježi od učmalosti (i odgovornosti i dužnosti koje je vrlo vjerovatno dobro obnašao i zauzvrat dobio malo). Na jednoj razini svi smo netko i nešto u odnosu na nekog i nešto. Na drugoj razini smo netko u odnosu na Boga, Apsolut, Univerzum, Zovi Ga Kako Hoćeš, i za biti netko na toj razini ne treba ići nigdje. A ako želi slobodu, onda je opet u krivu. Sloboda postoji samo u odnosu na ograničenje. Ako nema ograđenog prostora unutar kojeg ću se kretati, ako je oko mene prazan prostor bez zabrana i ograničenja, onda nema ni slobode, jer je kretanje po ništavilu besmisleno. Ponekad svejedno treba otići dalje, bez obzira ima li smisla, čisto zbog kondicije i duševnog zdravlja, ako nam se posreći i duhovnog napretka, ali ovaj čovjek očito za to nema muda. On bi da žena ostavi njega, kako njega ne bi mučila savjest zbog raskida. On nije spreman preuzeti odgovornost za svoje postupke i kao takav je nezreo i nesposoban pronaći sebe u ovom trenutku. |

Bego | 26.08.2007. u 17:11

Izvrsna tema, čini mi se da su svi u nekakvoj potrazi za sobom, možda starim ali ranije smo jako dobro znali ko smo, gdje smo i s kim živimo...možda je to u modi, možda smo smlaćeni svim obavezama pa kako sve imamo manje vremena za sebe čini nam se da više ne živimo kako bismo htjeli i da gubimo sebe...ja samo znam da sam se prije neku godinu čudila svojim prijateljima iz inozemstva koji su gutali tablete za smirenje, pa da ih podigne, pa da ih spusti, a sad vidim da ćemo i mi prihvatiti takav način života, jer se sve teže nosimo s novim vremenima... |

Majstorica s mora | 26.08.2007. u 17:36

čitam i učim |

Goldeneye | 26.08.2007. u 17:45

pitaš se zašto u svoj emocionalni život ne unesu sebe? e pa ja ću ti reći,unose sebe,ali ako to ne čini i partner onda ništa od toga....tako je kod mene...i nema poboljšanja jer ne mogu sama...kužiš....za sve je potrebno dvoje |

ista kao prije | 26.08.2007. u 18:05

Puno se nas nađe izgubljeno, ali ovaj gospodin je umoran. Mislim da želi promjenu u životu, ali nikad mi neće biti jasno čemu čopor djece oko njega kad je očito, da je godinama izgubljen. Uh... jednom čemo se svi naći na nekom putu, nekoj stazi i pogledat ćemo unazad i pitat se što je u životu bilo vrijedno, a što ne. Bit će dobro, ako samo koju suzu pustimo, ali ako krene kiša? Tad ćemo znati sve tajne života i sve greške bit će spoznane, a do tada- živimo. Nadam se da će taj gospodin pronaći sreću! |

riječi tišine | 26.08.2007. u 18:32

dobar post...istinu zboriš...uplašimo se svaki put kad nas prokuže. i tada svi bježe i traže nekog pred kim će opet odigrati istu ulogu. i tako iz ''kazališta'' u ''kazalište'', od ''publike'' do ''publike''. |

DrugaDimenzijaP.Sawyer | 26.08.2007. u 18:56

Ne znam koliko je u pitanju traženje samog sebe, a koliko egoizam ili ono "sad sam ja na redu" Meni se čini kako to sve više zahvaća ljude određene životne dobi, kao recimo muškarca iz tvog posta. Ljudi si poslože život, brak, djeca stanu na noge (ili su već veća), nema nekih životnih izazova jer im je obično već i egzistencija onakva kakva bi terbala biti, pa se okreću prema sebi. Možda se to događa i zato što više nema nekih ozbiljnijih životnih izazova i životi obično budu u nekoj kolotečini... |

Trill | 26.08.2007. u 20:01

Žao mi je i tog čovjeka i njegove žene i njihove zajedničke djece. Nadam se da će se naći i krenutui zajedno u potragu. Mi svi svjesno ili nesvjesno cijeloga života tražimo sebe. Možda neki pomisle da je potraga završena kad nađu partnera ili bračnog druga, no onda je tek došlo vrijeme da se dvije različite potrage usklade i nastave, inače može doći do opisane situacije. Pozdrav veliki, draga Irida :) |

aquaria | 26.08.2007. u 22:09

Zanimljivo , a moje razmišljanje jest da onaj tko nije primio ljubav i naučio je primati ne zna je ni dati, ni uzvratiti ma kako bilo dobro zrcalo ili ma koliko se god trudio onaj drugi : u vezi bilo koje vrste , braku, prijateljstvu...čemu god :-) |

Vitae... | 27.08.2007. u 00:37

Evo i mene, nego imam jedno malo pitanje:
-Bavis li se ti to Astrologijom i tako necim ili? |

kisica | 27.08.2007. u 01:01

Dobro jutro želim i prijatan početak tjedna topli pozdrav šaljem. |

prorok | 27.08.2007. u 06:32

ja tražim sebe u sebi... teško je prihvatiti da si izgubljen... |

između jave i sna | 27.08.2007. u 08:35

E katastrofa... najgore mi je zbog djece... |

Iva Mia | 27.08.2007. u 09:43

MISLIM DA JE VRIJEME PRESTATI SA OKULTIZMOM JER OGANJ JE POSLJEDICA |

zarsipozvaomene | 27.08.2007. u 09:45

i ja se u zadnje vrijeme "tražim". možda više zbog toga što imam osjećaj da se sve oko mene raspada a nemam pojma zašto. Šta se toće emocionalnog predavanja u vezi sam bila 100% predana njemu ali ni to nije pomoglo. Mislim si da nisam tolko mu pokazivala kolko mi je stalo možda bi se sve drugačije odvijalo, jer ovako je bio previše siguran u sebe i premalo se trudio. No prošlost je prošlost.Na greškama se uči. A do tada se treba naći. ma u biti ja znam tko sam, ali ponekad nije loše to preispitati ;) Pozdrav! |

Tibica | 27.08.2007. u 09:49

irida draga pojam "izgubljena duša" je sve poznat kod nas ima termin i "prodana duša" što je oblik ružne pogrde i često ti prodani postanu izgubljeni......ili recimo zagubljeni u vremenu i prostoru.......taj čovjek iz tvoje priče je nekad prodao srvce za razum pa je onda živio u skladu s očekivanjima svih drugih samo ne sa svojim srcem i tu je gdje je sam je tu došao .....otpjevao je i balašević....zalud bilo konja vranih...po livadi razigranih...kad ja nisam s onom koju volim ............... odgovor je krivi izbori uzaludan život izgubljena duša........a ima li pomoći ima ima ali odgovor se krije u njegovom srcu i on ga osdavna zna ali se ne usudi znati pozdrav |

saraja azra | 27.08.2007. u 09:58

Da, najlakše je pobjeći...zatvoriti vrata za sobom i ostaviti vlastiti nered i krhotine svojih snova da ih netko drugi počisti. Još i kad bi netko umjesto nas otvorio ta vrata i pustio nam slobodni prolaz, to bi bilo "idealno"! Mnogo je teže ostati, suočiti se sa sobom i vlastitim ogledalom i pokušati na krhkim temeljima podići novo, pouzdano i čvrsto zdanje... Na žalost, ljudi danas sve prečesto idu linijom manjeg otpora.... Pozz! |

Irnan - NPZ | 27.08.2007. u 09:59

možda je teško zbog djece, mnogi se izvlače na njih i ne žele se vidjeti u ogledalu, ali vjerujem da i oni osjete nezdravu situaciju, strašno kada čovjek zapadne u takvu situaciju... pozdrav i ugodan dan :) |

sunfire | 27.08.2007. u 10:19

Za početak, pozdrav. :-) |

Escapada | 27.08.2007. u 11:27

poznajem nekoliko osoba koje se traže, no meni to djeluje kao izgovora za nešto drugo - nesigurnost, neuspjeh, nezainteresiranost, pa čak i lijenost.... tako ne bih mogla živjeti...ja se pronalazim uz druge, meni drage, osobe. Oni mi pomažu da shvatim sebe (i njih) u određenim situacijama, da prebrodim teške trenutke i da "pronađem sebe"....ne bih mogla živjeti u otuđenosti, osamljenosti.... lijepi pozdrav |

Brunhilda | 27.08.2007. u 11:30

Nietzsche o PRIVIDNOM EGOIZMU:
Velika većina [ljudi], što god inače mislila i govorila o svom "egoizmu", usprkos tomu čitava života ne radi ništa za svoj ego, nego za fantom od ega koji se o njima izgradio u glavama ljudi iz okoline i kojega im se priopćilo, -slijedom toga oni svi zajedno žive u magli neosobnih, poluosobnih mnijenja i proizvoljnih, takoreći pjesničkih vrednovanja, jedan čovjek u glavi drugoga, a ta glava opet u drugim glavama: čudnovat svijet fantazmi, koji pritom umije sebi pridavati tako trezven izgled! Ta magla mnijenja širi se i živi gotovo nezavisno od ljudi koje opsjeda; u njoj se krije silan učinak općenitih prosudbi o "čovjeku" - svi ti sebi samima nepoznati ljudi vjeruju u beskrvnu apstrakciju "čovjek", tj. u fikciju; i svaka preinaka poduzeta oko te apstrakcije posredstvom sudova pojedinačnih moćnika (poput knezova i filozofa) djeluje izvanredno i van svake pameti snažno na veliku većinu - sve to iz razloga što ni jedan pojedinac iz te većine ne uzmaže sveopćoj blijedoj fikciji suprotstaviti zbiljski, njemu pristupačan i od njega samoga utemeljen ego, kojim bi je zatro. |

KI | 27.08.2007. u 12:01

Neki sam dan bila na

www.astro.com i ubacila svoje podatke, rečeno mi je da sam topla osoba, da u sebi krijem puno ljubavi, bla, bla, bla, ali (uvijek taj ali) nisam sposobna voljeti samo jednog muškarca. Ha, ha... Pokazala sam dragom i nije mu baš bilo smiješno, ali jebiga, svemir se urotio protiv mene... | mrtva priroda | 27.08.2007. u 12:09

Kao da je ljubav nestala. Osjećaj da si još mlad, a potrošen ... čovjek vapi za promjenom. Ne nužno van obitelji. Pozdrav. :-)) |

Covet | 27.08.2007. u 14:05

Hey,cool ti je blog,ajde svrati do nas pa odigraj NAGRADNU IGRU.............POŽURI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! PLIZZZZZ!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! |

dodi na moj blog ivazeljka | 27.08.2007. u 15:25

istina...al' ja ne vidim sebe onakvu kakva jesam! |

De battre mon coeur s'est arrete | 27.08.2007. u 18:06

Ej! Posjeti ovaj blog ako volis igrice za mob! pozz

http://javaigrezamobitele.blog.hr/ | http://javaigrezamobitele | 27.08.2007. u 19:53

hm. tema je ono... tolko svakodnevna i svagdasnja... a opet se o istoj moze cjeli jedan kratki digitalni vijek pisati. stalno samo pisati, pisati, pisati. nista ne raditi, samo pisati. a ako je pisanje rad onda samo pisuci raditi, raditi, raditi... i tak: umisliti si, da se krecemo... u kojim ono pravcima? |

vlado franjevic | 27.08.2007. u 20:00

Sa malim zakašnjenjem još jedan naziv za pičku:telekom Haiku Sjedi Mare na kamen studencu Stisla noge ne da Telekom Nijemcu | Ano | 27.08.2007. u 21:34

Sa malim zakašnjenjem još jedan naziv za pičku:telekom Haiku Sjedi Mare na kamen studencu Stisla noge neda Telekom Nijemcu | Ano | 27.08.2007. u 21:35

ahhh muški klimakterij , trebala si mu reći da si kupi neki bijesni autić , nađe koku od 25 god da ga malo izvoza i vratil bi se doma sretan spuštenog repa u vlastiti mir i ponovo pronašao sebe. tak je to. |

lolina | 27.08.2007. u 22:26

Evo i mene, napokon. Otuđenost je sindrom današnjeg vremena. Uvijek je lakše shvatiti drugog nego samog sebe. Pronaći samog sebe, kao dotični iz tvog posta, česta je pojava u današnjem vremenu. Često znam reći da u ljubavi dajem cijelu sebe ali to isto tražim i od partnera ako toga nema dolazi do nesuglasica i napokon i do takvih situacija kao kod onog dotičnog. Pozdrav draga Irida u ime oboje...cmokkkk. |

teuta | 27.08.2007. u 23:06

Izvrstan post, kao i uvijek! Ja sam ja, Jeremija i prezivam se Krstić! |

vedjak | 27.08.2007. u 23:12

probaj se tražit u nekom šoping centru ili na nekom velikom parkiralištu. ja se obično tamo izgubim. |

majstor za žene, 20 centi alata | 27.08.2007. u 23:13

istinski polaskana svakom tvojom posetom na moj blog....
nego,zasto volimo druge? jer u njima prepoznajemo delove sebe...i , jer vidimo ono sto bi smo zeleli biti....a nemamo hrabrosti stisnuti petlju.... |

stillhoping | 28.08.2007. u 01:08

"shit happens" kažu Amerikanci, koji znaju dobro što govore jer je isti obično generiran u Kaliforniji i zatim s guštom šutiran preko bare ... k nama dozuji nekih 10 ili 20 godina kasnije, ali kako nije popraćen infrastrukturom i logistikom izvorišta, u ovim prostorima izaziva totalni kaos - odakle ovdje novci i psihoanalitičari da se narod nosi s shit-konceptom "traženja sebe". Lijepo Bego citira Kineze, "Gdje god odeš i ti si tamo." Na našem tlu, Kenguurovo pronalaženje sebe sasvim mi dobro i prihvatljivo zvuči! Lijepi pozdrav |

laughing granny | 28.08.2007. u 02:23

Dobro jutro eh ti emocionalni odnosi postoja danas
samo u bajkama čini mi se, prijatan dan želim i pozdrav šaljem. |

prorok | 28.08.2007. u 07:08

Zaista sam uživala u ovom postu... na sreću, ne znam što je imati problem ovog gospodina... Vremena sebi treba dati, pa ulaziti u zajednice, ili pak, imati hrabrosti iz njih izaći... Lijep pozdrav draga Irida |

Sa okusom soli | 28.08.2007. u 07:31

Veoma poucan post...Toliko istinit no opet..nismo svi isti..."Ako ne dajemo sebe, nije ni čudo da zaboravimo u nekom trenutku gdje smo se ostavili. ".Ako dajemo previse, godinama, ostati cemo isto takvi.."prazni" u sebi...izgubljeni medu drugima, ne ostaje nam vise nista od sebe do rasutih kristalica duse koju netko treba pokusati ponovno sastaviti... "Budis li se konacno?"... Ne, jos uvijek zatvaram oci i ne zelim vidjeti istinu.. Jos uvijek sanjam i hodam za tudom sjenom.. No nadam se..Nadam se... Topli pozdrav sa sjevera.

| ledynada | 28.08.2007. u 09:29

Ako su drugi naša ogledala koja nam samo pružaju naš vlastiti odraz, zašto ih napuštamo kad nam se ne svidi ono što nam pokazuju o nama. Takva je priroda zrcala. Ono nema svoje osobnosti, ali nepogrešivo šalje odraz naše osobnosti. SAVRŠENO REČENO.... |

Tanja | 28.08.2007. u 09:35

http://blog.dnevnik.hr/irida/
2007/08/index.html

 

 

Slijedi: MOJE DIJETE JE STALNO BOLESNO

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

Osvježi podatke

STUDENI...

Osvježi podatke

METODE,TEHNIKE I SAVJETI

Osvježi podatke

BRZI CHAT

  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    za Iridu: https://www.magicus.info/najcesce-prakse/tumacenje-snova/san-za-iridu-192

    28.11.2021. 16:20h
  • Član vanessavanessa

    ♥♪♫ ♥*♪♫ ♥Dobar dan svima....❤️ ☕ ☕ ☕PUSA

    28.11.2021. 15:21h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, sretnu i blagoslovljenu nedjelju vam želim!

    28.11.2021. 06:51h
  • Član iridairida

    ♥♪♫ ♥*♪♫ ♥Dobar dan svima....❤️ ☕ ☕ ☕

    26.11.2021. 10:40h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    Dobro veče svima.

    25.11.2021. 18:24h
  • Član mkrmarmkrmar

    Dobro jutro svima ☕

    18.11.2021. 10:47h
  • Član Luce malaLuce mala

    Slatko snivajte! :)

    16.11.2021. 22:48h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

Osvježi podatke

MAGIJA

Osvježi podatke

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Dnevnik jedne vještice - ne činite se šarlatanom...!?! Dnavnik jedne vještice - Svi smo jednako ranjivi...