Žena na pragu zrelosti, dotjerana, ali pomalo prestrogo obučena (poslovno), je također došla k meni po preporuci, ali ne želi mi odati od koga je dobila kontakt. Ne želi baš ni pitanja postavljati. Neka ja njoj lijepo kažem sve što vidim. Objašnjavam joj da joj općenito mogu pričati do sutra, a da ne dodirnemo ono što joj je u ovom životnom trenutku važno, ali ona svejedno inzistira na nekoj općoj slici o njoj.

Krenem u klasično arhetipsko tumačenje karata koje su se otvorile, jer mi ništa drugo ne preostaje. Ona sluša posve bezizražajnog lica, samo sam osjetila trenutak kad se ukočila na stolcu preko puta mene. Ona ne komentira, niti potvrđuje, niti opovrgava ono što joj govorim.

Kad sam završila sa tumačenjem zadnje karte u tom otvaranju, u njezinim očima bljesne iskra čuđenja, čak i ljutnje. Opusti svoja ukočena ramena i glasno izgovori: "Dakle, ovako me u životu nitko nije razgolitio". Pitam je je li to kompliment ili kritika, ona kaže: "Vas se treba bojati". Mirno joj objasnim da mnoge od stvari koje čula ne bi bile izgovorene, da se usudila postaviti konkretno pitanje, jer konkretna pitanja sužuju njezin osobni prostor po kojem se krećemo i ne diramo ono što se ne tiče tog pitanja i što i ne trebamo dirati, jer: "Tko pita, ne skita". Kaže mi da je ona javna osoba i nimalo joj nije prihvatljivo da netko može na ovaj način zaviriti u njezinu osobnost. Podsjećam je da joj je diskrecija zajamčena i to je malo umiruje. Ipak se na kraju odlučuje postaviti i jedno jedino pitanje: "Kako će se razvijati njezina poslovna situacija?

Otvaram promiješane karte i kažem joj da što se posla tiče, mirno može disati još najviše tri mjeseca, a onda nastaju turbulencije, koje mogu biti vezane za unuttarnje napetosti u kompaniji u kojoj radi, ali i za strance koji će se umiješati. Ona energično, čak s ljutnjom komentira: "Gospođo, moja pozicija je tako čvrsta, da ne vjerujem da je išta može poljuljati. Mislim da ste ovdje otišli u spekulacije". Objasnim joj da je ne želim, a niti trebam uvjeravati, dobila je upozorenje na događaje kojima ide ususret, da se na njih pripremi, a kako će ona iskoristiti dobivenu informaciju, to je njezin stvar.

Od mene je otišla ipak s mješavinom ljutnje i nezadovoljstva.

Već sam bila zaboravila na nju, kad mi je jedan dan zazvonio telefon. Predstavila se i rekla: "Gospođo, ne znam da li me se sjećate, bila sam kod vas prije jedno tri mjeseca. Imam samo jedno pitanje za vas: Kako ste zaboga znali?

Podsjetim je da je rekla da promjene koje se spremaju nju ne mogu ni okrznuti, a ona samo kratko kaže: "Vi ste nevjerojatni".

Više je nisam vidjela, njezin strah od razotkrivanja je bio prevelik.

Slijedi: Usporite, platit ćete zdravljem!