mračnim noćima darujem gole grudi
išarane rezovima hladnih oštrica
bacam rukavicu životu u lice
pitam se
jesam li skupo platila sreću
neodoljivim žarom disanja?
sakrivena dobrota stisnuta u kutu
prisutnost prikazuje, ali uzalud
nema hrabrosti,
jer davno je napustila mjesto
gdje živjela je kao podstanar
dva koraka kroz vrijeme vraćam se unazad
san se budi uz škripu vrata
otvaram oči kako bih ugledala
vlažne obraze
rame za plakanje
dva prazna mjesta za stolom
klonulo tijelo na jastuku
...nema ništa drugo...
irida
bglavac
