zdravlje
Dr. Sladoljev: Djecu trujemo cjepivima!
U cjepiva građani nikad nisu više sumnjali nego posljednjih godina. Tome je najviše pridonijela histerija oko svinjske gripe i medijska prisila na cijepljenje. Farmaceutska industrija, uz potporu Svjetske zdravstvene organizacije, strašila je narode: “Ako se ne cijepite, umrijet ćete!” No, pobunili su se hrabri i neovisni liječnici, ministri zdravlja pojedinih zemalja koji su upozorili da je na djelu velika obmana. Anthony Morris, poznati američki virolog i nekadašnji glavni kontrolor za cjepiva u FDA-i (Food And Drug Administration) izjavio je: “Nema dokaza da je ijedno do sada proizvedeno cjepivo protiv gripe efikasno u sprječavanju ili ublažavanju te bolesti. Njihovi proizvođači znaju da su beskorisna, ali ih svejedno dalje prodaju.”
Epidemiolog Wolfgang Wodarg, čije usluge koristi Vijeće Europe, bez imalo zadrške je izjavio da je “svinjska gripa” bila “lažna epidemija, medicinski skandal stoljeća u kojem su farmaceutske kompanije utjecale na znanstvenike i ustanove javnog zdravstva da se stvori uzbuna i pritisak, te prisilile vlade širom svijeta da troše oskudne zdravstvene resurse na beskorisne mjere cijepljenja i nepotrebno izlože milijune zdravih ljudi riziku nepoznatih nuspojava nedovoljno provjerenih cjepiva”. No, što s tisućama onih koji su se cijepili? Neki od njih će, bio je kategoričan imunolog dr. Srećko Sladoljev, oboljeti od autoimunih bolesti. Njegove su se prognoze obistinile, pa se prijavljuju slučajevi raznih bolesti koje su puno teže od gripe.
A što je s drugim cjepivima? Roditelji više ne primaju zdravo za gotovo naređenje liječnika i zdravstvenog sustava koji provodi obvezno cijepljenje. Raspituju se što cjepivo sadrži i je li to baš nužno za njihovu djecu. U Ministarstvu zdravlja su nam rekli da je u posljednjih pet godina podneseno 13 optužnih prijedloga protiv roditelja djece koji su odbili cijepiti svoju djecu. Završili su na sudu.
Nismo u 19. stoljeću
Pitali smo dr. Sladoljeva što misli o roditeljima koji odbijaju cijepiti svoju djecu.
– Roditelji svojoj djeci žele uvijek najbolje. Tu nema rasprave. S obzirom da je nepovjerenje u cjepiva sve veće, pravo je pitanje što misliti o sustavu kojemu sve manje ljudi vjeruje. Ako roditelji odbijaju cijepljenje djece, znači da su vagnuli razloge i “za” i “protiv”. Znači da su se potrudili doznati što bi za njihovu djecu bilo bolje. Zaključujem da su odgovorni – kaže Sladoljev, kojega smo upitali ima li cjepiva koja su nepotrebna djeci.
– Kao nepotrebno, izdvojio bih cjepivo protiv hepatitisa B koje se daje već vrlo maloj djeci. S njim se može pričekati do spolne zrelosti. Iznimka su djeca inficiranih majki, gdje postoji rizik od prijenosa uzročnika bolesti kod poroda. Nisam siguran ni imaju li više smisla cjepivo protiv dječje paralize i BCG. Općenito jesam za stjecanje imuniteta umjetnim putem, ali nikako injekcijom! Današnjoj epidemiji autoimunih bolesti sigurno su kumovala i cjepiva u špricama. Taj koncept je pogrešan, postoje direktni i indirektni dokazi za to. Ovo nije 19. stoljeće, niti čovječanstvo ugrožavaju velike boginje – odlučan je naš sugovornik, koji i objašnjava zašto nije za cjepiva u injekcijama, nego u tabletama ili spreju.
– Informacije o imunološki stranom okolišu primamo uglavnom preko usta i nosa disanjem ili hranom. Tu smo najranjiviji, pa je i obrambeni sustav tako koncipiran. Iglom zaobilazimo prirodnu organizaciju, nepotrebno, agresivno i, što je najopasnije, dugotrajno provociramo imunološki sustav koji može učiniti pogrešku i nepovratno napasti vlastita tkiva. Kada bih mogao birati, radije bih riskirao sve dječje bolesti nego multiplu sklerozu – upozorava Sladoljev, koji nalazi poveznicu između autoimunih bolesti i drugih cjepiva:
– “Zaljevski sindrom” je jaka poveznica. Nije li 200.000 oboljelih statistički relevantan podatak? Zašto još uvijek prave slona od nas?
I neki liječnici s kojima smo kontaktirali također ističu nepotrebno cijepljenje male djece protiv hepatitisa B, ali nisu htjeli javno govoriti, navodeći da im farmaceutska industrija može ugroziti posao. Sladoljev također ističe da je neke liječnike strah reći svoje mišljenje, tvrde da će dobiti otkaz ako se usprotive politici obveznog cijepljenja za svu djecu.
U Hrvatskoj je tako čak i osnovana Udruga “Život ili cijepljenje”, koja propagira odustanak od obveznog cijepljenja.
– Kao prva hrvatska udruga u ovoj domeni, preuzeli smo na sebe odgovornost informiranja javnosti o štetnosti cjepiva, odnosno cijepljenja. Svoju misiju proširujemo zalaganjem za promjenu zakonske regulative koja uvjetuje obvezno cijepljenje – ističu u toj udruzi, a mi smo njezina predsjednika Ivicu Galića upitali postoje li neke procjene o tome koliko se godišnje djece ne cijepi zbog protivljenja roditelja.
– Nikakvih službenih podataka nema, odnosno HZJZ govori o vrlo visokoj procijepljenosti stanovništva u Republici Hrvatskoj. Ono što je sigurno jest da sve veći broj roditelja u potpunosti ili djelomično ne cijepi svoju djecu, a kao posljedica malo veće osviještenosti stanovništva o štetnim sastojcima koji se nalaze u svakom cjepivu. Ako bismo se upuštali u spekulacije, onda je postotak necijepljenih neugodno visok za proponente cijepljenja – kaže Galić, koji napominje da se njegova udruga ne protivi cijepljenju, nego se zauzima za promjenu zakona koji danas prisiljavaju građane da se cijepe uz prijetnju raznih kazni. Budući zakoni trebaju omogućiti slobodan izbor svakog građanina bez ikakvih sankcija ili prisile. Cijepljenje kao takvo je neutralna aktivnost, ali je sadržaj svakog cjepiva ono što promovira ili destruira život. Današnja cjepiva su napunjena toksičnim supstancijama koja uništavaju život – ističe predsjednik Udruge “Život ili cijepljenje”.
Brojne nuspojave
Lidija Gajski, liječnica koja je hrabro krenula u razbijanje tabua u medicini, poglavito vezanih uz cijepljenje i utjecaj farmaceuta, objavila je zapažen i iznimno dokumentiran članak o cijepljenju u liječničkim novinama, koji je izazvao i te kakve reakcije u medicinskim krugovima. Gajski navodi da je cijepljenje jedna od najvećih kontroverzija u medicini, a protivnici cijepljenja pojavili su se ubrzo nakon njegova uvođenja, već početkom druge polovine 19. stoljeća, kad se širom Europe, a zatim i u SAD-u, osnivaju “antivakcinalne lige” i organiziraju prosvjedi protiv zakonske obveze cijepljenja. Tijekom čitavog 20. stoljeća u znanstvenoj su se literaturi, usporedo s izvještajima o pronalasku novih cjepiva i statistikama o smanjenju incidencije zaraznih bolesti, pojavljivali i tekstovi u kojima su se iznosila protivljenja, kaže ova liječnica.
– Argumenti se od 19. stoljeća do danas nisu puno promijenili: toksičnost cjepiva, neučinkovitost, tj. nedostatak potrebe za cijepljenjem, financijski motivirana sprega proizvođača s medicinskom strukom i politikom, te opasnost od društvene kontrole posredovane cijepljenjem. Nuspojave cjepiva odavno su verificirane i deklariraju ih i proizvođači. Riječ je o lokalnim reakcijama poput bola, eritema, ulceracije, do apscesa na mjestu inokulacije, te sistemskim reakcijama kao što su febrilitet, osip, glavobolja, artralgija, ponekad slika bolesti protiv koje se cijepilo. U Hrvatskoj je 2010. godine 111 djece oboljelo od zaušnjaka nakon cijepljenja cjepivom MoPaRu; zbog velike učestalosti postvakcinalnog poliomijelitisa živa je vakcina svojedobno zamijenjena umrtvljenom.
Cjepiva mogu uzrokovati trombocitopeniju, te alergijske reakcije, uključujući i anafilaktički šok sa smrtnim ishodom, doduše iznimno rijetko. Većina proizvođača i medicinskih stručnjaka priznaje vrlo rijetku mogućnost encefalitisa, odnosno encefalopatije, te meningitisa i neuritisa (neuropatije) s posljedičnim neurološkim simptomima (sinkopa, konvulzije, koma) i reverzibilnim i ireverzibilnim senzoričkim, motoričkim i intelektualnim oštećenjem (npr. Guillain-Barreov sindrom).
Nije rijetkost da se zbog nuspojava pojedine serije cjepiva povlače iz primjene. Ono što stručni establishment i kompanije odbacuju jesu, među laicima i nekim liječnicima raširene, sumnje u vezu cjepiva (DiTe Per, tj. pertusis) i nagle smrti dojenčadi, sindroma čiji se porast učestalosti poklapa s uvođenjem masovnog cijepljenja. Slično je s poremećajima poput hiperaktivnosti i autizma, gotovo nepoznatima do prije nekoliko desetljeća. Rasprava o tome vodi se u SAD-u i Velikoj Britaniji već godinama – napominje dr. Gajski.
Bez obzira na znanstvene nalaze, tvrdnje mnogih stručnjaka, među ostalima i direktorice Društva američkih liječnika i kirurga (AAPS) Jane Orient, te brojna svjedočenja roditelja koji teška oštećenja svoje djece dovode u vezu s cijepljenjem, usprkos tisućama sudskih postupaka protiv proizvođača cjepiva i istragama pokrenutim pred parlamentima, promotori cijepljenja ne priznaju vezu cjepiva s ozbiljnim bolestima, naročito s onima koje se javljaju s vremenskim odmakom. Međutim, ako računamo s prolongiranim pozitivnim učinkom cjepiva, moramo se suočiti i s mogućnošću da se s vremenom razvije i šteta – zaključuje ta stručnjakinja, navodeći da posebnu pozornost kritičara cijepljenja privlači porast pojavnosti autoimunih bolesti – dijabetesa tipa I, multiple skleroze, reumatoidnog artritisa, sistemskog lupusa, Crohnove bolesti, kao i astme i alergija.
– Opetovani unos imunogeničnog materijala u organizam mogao bi, prema nekima, izazvati suprotan proces – iscrpljivanje obrambenog sustava, što znači stvaranje uvjeta za povećanu sklonost teškim infekcijama i razvoju novotvorina. Tumori i druge bolesti mogli bi nastati i kao rezultat ugradnje inokuliranih virusa ili njihovih dijelova u gensku osnovu primatelja, kako upozorava nobelovac Joshua Lederberg. Masovno cijepljenje, prema tome, bio bi genetički inženjering širokih razmjera. Stvaranje novih virusa rekombinacijom divljih i onih iz cjepiva, već je dokazano – alarmira dr. Gajski, navodeći da cjepiva sadrže kemijske tvari koje služe kao konzervansi, stabilizatori i pojačivači, te antibiotike. Neke od tih supstancija smatraju se otrovima – formaldehid, aluminij, fenol, glicerin i živa – čiji je spoj tiomersal svojedobno, zbog sumnje na toksičnost, isključen iz većine cjepiva.
– Koje sve tvari točno sadrže cjepiva i kakav je njihov učinak u ljudskom tijelu, nije nam poznato jer, prema tvrdnji znanstvenika to nitko nije ni istražio. Sve navedeno dobiva na značenju kad uzmemo u obzir da se obvezno cijepljenje primjenjuje na djeci, i to već od dojenačke, štoviše novorođenačke dobi. Svaki objektivni liječnik i znanstvenik priznat će da je naše znanje i razumijevanje onoga što čini imunosni sustav, kao i njegove uloge, još uvijek ograničeno. O posljedicama koje bi mogla izazvati vanjska agresivna i neprirodna intervencija na imunološki (a i neurološki) sustav koji je u razvoju, a time vjerojatno i vulnerabilniji, možemo samo nagađati – ističe Lidija Gajski, te upozorava da istraživanja koja bi mogla dokazati ozbiljne nuspojave nisu ni provedena, a manjkava je i registracija u praksi. U Američkoj upravi za hranu i lijekove (FDA), odnosno službi za prijavu neželjenih učinaka cjepiva (VAERS), smatraju da se registrira 10-15 posto nuspojava.
One s vremenskim odmakom teško je povezati s cjepivom, liječnici za taj problem nisu senzibilizirani, a za prijavu ozbiljnih oštećenja izrazito su demotivirani jer to povlači pitanje odgovornosti.
Sasvim je sigurno da brojne slučajeve bolesti i smrti za koje ih se optužuje nisu skrivila cjepiva, no također je istina da su mnogi uzrokovani cjepivima ostali neprepoznati. U statistikama mortaliteta male djece, oni se skrivaju pod dijagnozom pneumonije, sepse, gripe, nespecificiranih virusnih bolesti, bolesti živčanog sustava, pod anoksičnim oštećenjima mozga, a vjerojatno i pod sindromom nagle smrti – pišu Neil Miller i Gary Goldman. Ta su dvojica znanstvenika došla do vrlo uznemirujućeg otkrića – na primjeru 34 razvijene države pokazali su upadljivu korelaciju između smrtnosti dojenčadi i broja cjepiva u kalendaru vakcinacije – zaključuje dr. Lidija Gajski.
------------
lp, boro
http://budan.blog.hr/
Dr. Sladoljev: Djecu trujemo cjepivima!
U cjepiva građani nikad nisu više sumnjali nego posljednjih godina. Tome je najviše pridonijela histerija oko svinjske gripe i medijska prisila na cijepljenje. Farmaceutska industrija, uz potporu Svjetske zdravstvene organizacije, strašila je narode: “Ako se ne cijepite, umrijet ćete!” No, pobunili su se hrabri i neovisni liječnici, ministri zdravlja pojedinih zemalja koji su upozorili da je na djelu velika obmana. Anthony Morris, poznati američki virolog i nekadašnji glavni kontrolor za cjepiva u FDA-i (Food And Drug Administration) izjavio je: “Nema dokaza da je ijedno do sada proizvedeno cjepivo protiv gripe efikasno u sprječavanju ili ublažavanju te bolesti. Njihovi proizvođači znaju da su beskorisna, ali ih svejedno dalje prodaju.”
Epidemiolog Wolfgang Wodarg, čije usluge koristi Vijeće Europe, bez imalo zadrške je izjavio da je “svinjska gripa” bila “lažna epidemija, medicinski skandal stoljeća u kojem su farmaceutske kompanije utjecale na znanstvenike i ustanove javnog zdravstva da se stvori uzbuna i pritisak, te prisilile vlade širom svijeta da troše oskudne zdravstvene resurse na beskorisne mjere cijepljenja i nepotrebno izlože milijune zdravih ljudi riziku nepoznatih nuspojava nedovoljno provjerenih cjepiva”. No, što s tisućama onih koji su se cijepili? Neki od njih će, bio je kategoričan imunolog dr. Srećko Sladoljev, oboljeti od autoimunih bolesti. Njegove su se prognoze obistinile, pa se prijavljuju slučajevi raznih bolesti koje su puno teže od gripe.
A što je s drugim cjepivima? Roditelji više ne primaju zdravo za gotovo naređenje liječnika i zdravstvenog sustava koji provodi obvezno cijepljenje. Raspituju se što cjepivo sadrži i je li to baš nužno za njihovu djecu. U Ministarstvu zdravlja su nam rekli da je u posljednjih pet godina podneseno 13 optužnih prijedloga protiv roditelja djece koji su odbili cijepiti svoju djecu. Završili su na sudu.
Nismo u 19. stoljeću
Pitali smo dr. Sladoljeva što misli o roditeljima koji odbijaju cijepiti svoju djecu.
– Roditelji svojoj djeci žele uvijek najbolje. Tu nema rasprave. S obzirom da je nepovjerenje u cjepiva sve veće, pravo je pitanje što misliti o sustavu kojemu sve manje ljudi vjeruje. Ako roditelji odbijaju cijepljenje djece, znači da su vagnuli razloge i “za” i “protiv”. Znači da su se potrudili doznati što bi za njihovu djecu bilo bolje. Zaključujem da su odgovorni – kaže Sladoljev, kojega smo upitali ima li cjepiva koja su nepotrebna djeci.
– Kao nepotrebno, izdvojio bih cjepivo protiv hepatitisa B koje se daje već vrlo maloj djeci. S njim se može pričekati do spolne zrelosti. Iznimka su djeca inficiranih majki, gdje postoji rizik od prijenosa uzročnika bolesti kod poroda. Nisam siguran ni imaju li više smisla cjepivo protiv dječje paralize i BCG. Općenito jesam za stjecanje imuniteta umjetnim putem, ali nikako injekcijom! Današnjoj epidemiji autoimunih bolesti sigurno su kumovala i cjepiva u špricama. Taj koncept je pogrešan, postoje direktni i indirektni dokazi za to. Ovo nije 19. stoljeće, niti čovječanstvo ugrožavaju velike boginje – odlučan je naš sugovornik, koji i objašnjava zašto nije za cjepiva u injekcijama, nego u tabletama ili spreju.
– Informacije o imunološki stranom okolišu primamo uglavnom preko usta i nosa disanjem ili hranom. Tu smo najranjiviji, pa je i obrambeni sustav tako koncipiran. Iglom zaobilazimo prirodnu organizaciju, nepotrebno, agresivno i, što je najopasnije, dugotrajno provociramo imunološki sustav koji može učiniti pogrešku i nepovratno napasti vlastita tkiva. Kada bih mogao birati, radije bih riskirao sve dječje bolesti nego multiplu sklerozu – upozorava Sladoljev, koji nalazi poveznicu između autoimunih bolesti i drugih cjepiva:
– “Zaljevski sindrom” je jaka poveznica. Nije li 200.000 oboljelih statistički relevantan podatak? Zašto još uvijek prave slona od nas?
I neki liječnici s kojima smo kontaktirali također ističu nepotrebno cijepljenje male djece protiv hepatitisa B, ali nisu htjeli javno govoriti, navodeći da im farmaceutska industrija može ugroziti posao. Sladoljev također ističe da je neke liječnike strah reći svoje mišljenje, tvrde da će dobiti otkaz ako se usprotive politici obveznog cijepljenja za svu djecu.
U Hrvatskoj je tako čak i osnovana Udruga “Život ili cijepljenje”, koja propagira odustanak od obveznog cijepljenja.
– Kao prva hrvatska udruga u ovoj domeni, preuzeli smo na sebe odgovornost informiranja javnosti o štetnosti cjepiva, odnosno cijepljenja. Svoju misiju proširujemo zalaganjem za promjenu zakonske regulative koja uvjetuje obvezno cijepljenje – ističu u toj udruzi, a mi smo njezina predsjednika Ivicu Galića upitali postoje li neke procjene o tome koliko se godišnje djece ne cijepi zbog protivljenja roditelja.
– Nikakvih službenih podataka nema, odnosno HZJZ govori o vrlo visokoj procijepljenosti stanovništva u Republici Hrvatskoj. Ono što je sigurno jest da sve veći broj roditelja u potpunosti ili djelomično ne cijepi svoju djecu, a kao posljedica malo veće osviještenosti stanovništva o štetnim sastojcima koji se nalaze u svakom cjepivu. Ako bismo se upuštali u spekulacije, onda je postotak necijepljenih neugodno visok za proponente cijepljenja – kaže Galić, koji napominje da se njegova udruga ne protivi cijepljenju, nego se zauzima za promjenu zakona koji danas prisiljavaju građane da se cijepe uz prijetnju raznih kazni. Budući zakoni trebaju omogućiti slobodan izbor svakog građanina bez ikakvih sankcija ili prisile. Cijepljenje kao takvo je neutralna aktivnost, ali je sadržaj svakog cjepiva ono što promovira ili destruira život. Današnja cjepiva su napunjena toksičnim supstancijama koja uništavaju život – ističe predsjednik Udruge “Život ili cijepljenje”.
Brojne nuspojave
Lidija Gajski, liječnica koja je hrabro krenula u razbijanje tabua u medicini, poglavito vezanih uz cijepljenje i utjecaj farmaceuta, objavila je zapažen i iznimno dokumentiran članak o cijepljenju u liječničkim novinama, koji je izazvao i te kakve reakcije u medicinskim krugovima. Gajski navodi da je cijepljenje jedna od najvećih kontroverzija u medicini, a protivnici cijepljenja pojavili su se ubrzo nakon njegova uvođenja, već početkom druge polovine 19. stoljeća, kad se širom Europe, a zatim i u SAD-u, osnivaju “antivakcinalne lige” i organiziraju prosvjedi protiv zakonske obveze cijepljenja. Tijekom čitavog 20. stoljeća u znanstvenoj su se literaturi, usporedo s izvještajima o pronalasku novih cjepiva i statistikama o smanjenju incidencije zaraznih bolesti, pojavljivali i tekstovi u kojima su se iznosila protivljenja, kaže ova liječnica.
– Argumenti se od 19. stoljeća do danas nisu puno promijenili: toksičnost cjepiva, neučinkovitost, tj. nedostatak potrebe za cijepljenjem, financijski motivirana sprega proizvođača s medicinskom strukom i politikom, te opasnost od društvene kontrole posredovane cijepljenjem. Nuspojave cjepiva odavno su verificirane i deklariraju ih i proizvođači. Riječ je o lokalnim reakcijama poput bola, eritema, ulceracije, do apscesa na mjestu inokulacije, te sistemskim reakcijama kao što su febrilitet, osip, glavobolja, artralgija, ponekad slika bolesti protiv koje se cijepilo. U Hrvatskoj je 2010. godine 111 djece oboljelo od zaušnjaka nakon cijepljenja cjepivom MoPaRu; zbog velike učestalosti postvakcinalnog poliomijelitisa živa je vakcina svojedobno zamijenjena umrtvljenom.
Cjepiva mogu uzrokovati trombocitopeniju, te alergijske reakcije, uključujući i anafilaktički šok sa smrtnim ishodom, doduše iznimno rijetko. Većina proizvođača i medicinskih stručnjaka priznaje vrlo rijetku mogućnost encefalitisa, odnosno encefalopatije, te meningitisa i neuritisa (neuropatije) s posljedičnim neurološkim simptomima (sinkopa, konvulzije, koma) i reverzibilnim i ireverzibilnim senzoričkim, motoričkim i intelektualnim oštećenjem (npr. Guillain-Barreov sindrom).
Nije rijetkost da se zbog nuspojava pojedine serije cjepiva povlače iz primjene. Ono što stručni establishment i kompanije odbacuju jesu, među laicima i nekim liječnicima raširene, sumnje u vezu cjepiva (DiTe Per, tj. pertusis) i nagle smrti dojenčadi, sindroma čiji se porast učestalosti poklapa s uvođenjem masovnog cijepljenja. Slično je s poremećajima poput hiperaktivnosti i autizma, gotovo nepoznatima do prije nekoliko desetljeća. Rasprava o tome vodi se u SAD-u i Velikoj Britaniji već godinama – napominje dr. Gajski.
Bez obzira na znanstvene nalaze, tvrdnje mnogih stručnjaka, među ostalima i direktorice Društva američkih liječnika i kirurga (AAPS) Jane Orient, te brojna svjedočenja roditelja koji teška oštećenja svoje djece dovode u vezu s cijepljenjem, usprkos tisućama sudskih postupaka protiv proizvođača cjepiva i istragama pokrenutim pred parlamentima, promotori cijepljenja ne priznaju vezu cjepiva s ozbiljnim bolestima, naročito s onima koje se javljaju s vremenskim odmakom. Međutim, ako računamo s prolongiranim pozitivnim učinkom cjepiva, moramo se suočiti i s mogućnošću da se s vremenom razvije i šteta – zaključuje ta stručnjakinja, navodeći da posebnu pozornost kritičara cijepljenja privlači porast pojavnosti autoimunih bolesti – dijabetesa tipa I, multiple skleroze, reumatoidnog artritisa, sistemskog lupusa, Crohnove bolesti, kao i astme i alergija.
– Opetovani unos imunogeničnog materijala u organizam mogao bi, prema nekima, izazvati suprotan proces – iscrpljivanje obrambenog sustava, što znači stvaranje uvjeta za povećanu sklonost teškim infekcijama i razvoju novotvorina. Tumori i druge bolesti mogli bi nastati i kao rezultat ugradnje inokuliranih virusa ili njihovih dijelova u gensku osnovu primatelja, kako upozorava nobelovac Joshua Lederberg. Masovno cijepljenje, prema tome, bio bi genetički inženjering širokih razmjera. Stvaranje novih virusa rekombinacijom divljih i onih iz cjepiva, već je dokazano – alarmira dr. Gajski, navodeći da cjepiva sadrže kemijske tvari koje služe kao konzervansi, stabilizatori i pojačivači, te antibiotike. Neke od tih supstancija smatraju se otrovima – formaldehid, aluminij, fenol, glicerin i živa – čiji je spoj tiomersal svojedobno, zbog sumnje na toksičnost, isključen iz većine cjepiva.
– Koje sve tvari točno sadrže cjepiva i kakav je njihov učinak u ljudskom tijelu, nije nam poznato jer, prema tvrdnji znanstvenika to nitko nije ni istražio. Sve navedeno dobiva na značenju kad uzmemo u obzir da se obvezno cijepljenje primjenjuje na djeci, i to već od dojenačke, štoviše novorođenačke dobi. Svaki objektivni liječnik i znanstvenik priznat će da je naše znanje i razumijevanje onoga što čini imunosni sustav, kao i njegove uloge, još uvijek ograničeno. O posljedicama koje bi mogla izazvati vanjska agresivna i neprirodna intervencija na imunološki (a i neurološki) sustav koji je u razvoju, a time vjerojatno i vulnerabilniji, možemo samo nagađati – ističe Lidija Gajski, te upozorava da istraživanja koja bi mogla dokazati ozbiljne nuspojave nisu ni provedena, a manjkava je i registracija u praksi. U Američkoj upravi za hranu i lijekove (FDA), odnosno službi za prijavu neželjenih učinaka cjepiva (VAERS), smatraju da se registrira 10-15 posto nuspojava.
One s vremenskim odmakom teško je povezati s cjepivom, liječnici za taj problem nisu senzibilizirani, a za prijavu ozbiljnih oštećenja izrazito su demotivirani jer to povlači pitanje odgovornosti.
Sasvim je sigurno da brojne slučajeve bolesti i smrti za koje ih se optužuje nisu skrivila cjepiva, no također je istina da su mnogi uzrokovani cjepivima ostali neprepoznati. U statistikama mortaliteta male djece, oni se skrivaju pod dijagnozom pneumonije, sepse, gripe, nespecificiranih virusnih bolesti, bolesti živčanog sustava, pod anoksičnim oštećenjima mozga, a vjerojatno i pod sindromom nagle smrti – pišu Neil Miller i Gary Goldman. Ta su dvojica znanstvenika došla do vrlo uznemirujućeg otkrića – na primjeru 34 razvijene države pokazali su upadljivu korelaciju između smrtnosti dojenčadi i broja cjepiva u kalendaru vakcinacije – zaključuje dr. Lidija Gajski.
------------
lp, boro
http://budan.blog.hr/
edin.kecanovic
bglavac
vanessa
irida
